← Deuteronomy (18/34) → |
1. | Sveštenici, Leviti i sve pleme Levijevo da nemaju deo ni nasledstvo s ostalim sinovima Izrailjevim; neka jedu ognjene žrtve Gospodnje i njegovo nasledstvo. |
2. | Nasledstvo, dakle, da nemaju medju braæom svojom: Gospod je nasledstvo njihovo, kao što im je kazao. |
3. | Ali ovo pripada sveštenicima od naroda, od onih koji prinesu žrtvu, bilo vola ili jagnje: da se daje svešteniku pleæe i obe vilice i želudac. |
4. | Prvine od žita svog, od vina svog i od ulja svog, i prvine od vune s ovaca svojih podaj mu. |
5. | Jer njega izabra Gospod Bog tvoj izmedju svih plemena tvojih da stoji i služi u ime Gospodnje on i sinovi njegovi doveka. |
6. | I kad dodje koji Levit iz kog god mesta tvog iz svega Izrailja, gde nastava, kad dodje po želji duše svoje u mesto koje izabere Gospod, |
7. | Neka služi u ime Gospoda Boga svog kao i druga braæa, njegova Leviti, koji onde stoje pred Gospodom. |
8. | Neka jedu jednak deo, osim onog što bi koje prodao u porodici otaca svojih. |
9. | Kad udješ u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uèi se èiniti gadna dela onih naroda. |
10. | Neka se ne nadje u tebe koji bi vodio sina svog ili kæer svoju kroz oganj, ni vraèar, ni koji gata po zvezdama, ni koji gata po pticama, ni uroènik, |
11. | Ni bajaè, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsenar ni koji pita mrtve. |
12. | Jer je gad pred Gospodom ko god tako èini, i za takve gadove tera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. |
13. | Drži se sasvim Gospoda Boga svog. |
14. | Jer ti narodi koje æeš naslediti, slušaju gatare i vraèare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj. |
15. | Proroka isred tebe, izmedju braæe tvoje, kao što sam ja, podignuæe ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, |
16. | Po svemu što si iskao od Gospoda Boga svog na Horivu na dan sabora svog govoreæi: Da više ne èujem glas Gospoda Boga svog i da više ne gledam oganj taj veliki, da ne poginem. |
17. | Zato mi reèe Gospod: Dobro rekoše šta rekoše. |
18. | Proroka æu im podignuti izmedju braæe njihove, kao što si ti, i metnuæu reèi svoje u usta njegova, i kazivaæe im sve što mu zapovedim. |
19. | A ko god ne bi poslušao reèi moje, koje æe govoriti u moje ime, od toga æu ja tražiti. |
20. | Ali prorok koji bi se usudio govoriti šta u moje ime što mu ja ne zapovedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi. |
21. | Ako li kažeš u srcu svom: Kako æemo poznati reè koje nije Gospod rekao? |
22. | Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je reè koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se. |
← Deuteronomy (18/34) → |