Deuteronomy (1/34) → |
1. | Ovo su reèi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenom moru, izmedju Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava, |
2. | Jedanaest dana hoda od Horiva preko gore Sira do Kadis-Varnije. |
3. | A beše èetrdesete godine prvi dan jedanaestog meseca, kad Mojsije kaza sinovima Izrailjevim sve što mu beše zapovedio Gospod da im kaže, |
4. | Pošto ubi Siona, cara amorejskog koji življaše u Esevonu, i Oga cara vasanskog koji življaše u Astarotu i u Edrajinu. |
5. | S one strane Jordana u zemlji moavskoj poèe Mojsije kazivati ovaj zakon govoreæi: |
6. | Gospod Bog naš reèe nam na Horivu govoreæi: Dosta ste bili na ovoj gori. |
7. | Obrnite se i podignite se i idite ka gori amorejskoj i u svu okolinu njenu, u ravnice i u brda i u doline, i na jug i na bregove morske, u zemlju hanansku i na Livan i do reke velike, reke Efrata. |
8. | Eto, dao sam vam zemlju, udjite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i semenu njihovom nakon njih. |
9. | I rekoh vam onda govoreæi: Ne mogu vas nositi sam. |
10. | Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvezda nebeskih. |
11. | Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još hiljadu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. |
12. | Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše? |
13. | Dajte iz plemena svojih ljude mudre i vešte i poznate da vam ih postavim za starešine. |
14. | Tada mi odgovoriste i rekoste: Dobro je da se uèini šta si kazao. |
15. | Tada uzevši starešine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starešine, za hiljadnike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. |
16. | I zapovedih onda sudijama vašim govoreæi: Saslušavajte raspre medju braæom svojom i sudite pravo izmedju èoveka i brata njegovog i izmedju došljaka koji je s njim. |
17. | Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i malog i velikog, ne bojte se nikoga, jer je sud Božiji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem. |
18. | I zapovedih vam onda sve što æete èiniti. |
19. | Potom otišavši od Horiva predjosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju videste, iduæi ka gori amorejskoj, kao što nam zapovedi Gospod Bog naš, i dodjosmo do Kadis-Varnije. |
20. | Tada vam rekoh: Dodjoste do gore amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš. |
21. | Gle, dao ti je Gospod Bog tvoj tu zemlju, idi i uzmi je, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih; ne boj se i ne plaši se. |
22. | A vi svi dodjoste k meni i rekoste: Da pošaljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put kojim æemo iæi i za gradove u koje æemo doæi, |
23. | I to mi bi po volji, i uzeh izmedju vas dvanaest ljudi, iz svakog plemena po jednog; |
24. | I oni se podigoše i izišavši na goru dodjoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; |
25. | I nabraše roda one zemlje i donesoše nam, i javiše nam govoreæi: Dobra je zemlja, koju nam daje Gospod Bog naš. |
26. | Ali ne hteste iæi nego se suprotiste zapovesti Gospoda Boga svog. |
27. | I vikaste u šatorima svojim govoreæi: Mrzi na nas Gospod, zato nas izvede iz zemlje misirske, da nas da u ruke Amorejcima i da nas potre. |
28. | Kuda da idemo? Braæa naša uplašiše srce naše govoreæi: Narod je veæi i viši od nas, gradovi su veliki i ogradjeni do neba, pa i sinove Enakove videsmo ovde. |
29. | A ja vam rekoh: Ne plašite se i ne bojte ih se. |
30. | Gospod Bog vaš, koji ide pred vama, On æe se biti za vas onako kako vam je uèinio u Misiru na vaše oèi, |
31. | I u pustinji, gde si video kako te je nosio Gospod Bog tvoj, kao što èovek nosi sina svog, celim putem kojim ste išli dokle dodjoste do ovog mesta. |
32. | Ali zato opet ne verovaste Gospodu Bogu svom, |
33. | Koji idjaše pred vama putem tražeæi vam mesto gde biste stali, idjaše noæu u ognju da vam svetli putem kojim biste išli, a danju u oblaku. |
34. | I èu Gospod glas reèi vaših, i razgnevi se i zakle se govoreæi: |
35. | Nijedan od ovog roda zlog neæe videti ove dobre zemlje, za koju se zakleh da æu dati vašim ocima, |
36. | Osim Haleva, sina Jefonijinog; on æe je videti, i njemu æu dati zemlju po kojoj je išao, i sinovima njegovim, jer se sasvim držao Gospoda. |
37. | Pa i na mene se razgnevi Gospod s vas; i reèe: Ni ti neæeš uæi onamo. |
38. | Isus, sin Navin, koji te služi, on æe uæi onamo, njega utvrdi; jer æe je on razdeliti sinovima Izrailjevim u nasledstvo. |
39. | A deca vaša, za koju rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši, koji danas ne znaju ni šta je dobro ni šta je zlo, oni æe uæi onamo, i njima æu je dati i oni æe je naslediti. |
40. | Vi, pak, vratite se i idite u pustinju k Crvenom Moru. |
41. | A vi odgovoriste i rekoste mi: Sagrešismo Gospodu; iæi æemo i biæemo se sasvim kako nam je zapovedio Gospod Bog naš. I uzevši svaki svoje oružje hteste izaæi na goru. |
42. | A Gospod mi reèe: Kaži im: Ne idite i ne bijte se, jer nisam medju vama, da ne izginete pred neprijateljima svojim. |
43. | I ja vam rekoh, ali ne poslušaste, nego se opreste zapovesti Gospodnjoj, i navaliste na goru. |
44. | Tada izidjoše pred vas Amoreji, koji sedjahu u onoj planini, i pognaše vas kao što èine pèele, i pobiše vas na Siru pa do Orme. |
45. | I vrativši se plakaste pred Gospodom, ali Gospod ne posluša glas vaš niti okrete uho svoje k vama. |
46. | I ostadoste u Kadisu dugo vremena dokle onde stajaste. |
Deuteronomy (1/34) → |