← Daniel (9/12) → |
1. | Prve godine Darija, sina Asvirovog od plemena midskog, koji se zacari nad carstvom haldejskim, |
2. | Prve godine njegovog carovanja ja Danilo razumeh iz knjiga broj godina, koje beše rekao Gospod Jeremiji proroku da æe se navršiti razvalinama jerusalimskim, sedamdeset godina. |
3. | I okretoh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeæi Ga molitvom i molbama s postom i s kostreti i pepelom. |
4. | I pomolih se Gospodu Bogu svom i ispovedajuæi se rekoh: O Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavet i milost onima koji Te ljube i drže zapovesti Tvoje; |
5. | Zgrešismo i zlo èinismo i bismo bezbožni, i odmetnusmo se i odstupismo od zapovesti Tvojih i od zakona Tvojih. |
6. | I ne slušasmo sluga Tvojih proroka, koji govorahu u Tvoje ime carevima našim, knezovima našim i oèevima našim i svemu narodu zemaljskom. |
7. | U Tebe je, Gospode, pravda, a u nas sram na licu, kako je danas, u Judejaca i u Jerusalimljana i u svih Izrailjaca, koji su blizu i koji su daleko po svim zemljama kuda si ih razagnao za grehe njihove, kojima Ti grešiše. |
8. | Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer Ti zgrešismo. |
9. | U Gospoda je Boga našeg milost i praštanje, jer se odmetnusmo od Njega, |
10. | I ne slušasmo glas Gospoda Boga svog da hodimo po zakonima Njegovim, koje nam je dao preko sluga svojih proroka. |
11. | I sav Izrailj prestupi zakon Tvoj, i odstupi da ne sluša glas Tvoj; zato se izli na nas prokletstvo i zakletva napisana u zakonu Mojsija, sluge Božijeg, jer Mu zgrešismo. |
12. | I On potvrdi reèi svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje su nam sudile, pustivši na nas zlo veliko, da tako ne bi pod svim nebom kako bi u Jerusalimu. |
13. | Kako je pisano u zakonu Mojsijevom, sve to zlo dodje na nas, i opet se ne molismo Gospodu Bogu svom da bismo se vratili od bezakonja svog i pazili na istinu Tvoju. |
14. | I Gospod nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod Bog naš u svim delima svojim koja èini, jer ne slušasmo glas Njegov. |
15. | Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje misirske rukom krepkom, i stekao si sebi ime, kako je danas, zgrešismo, bezbožni bismo. |
16. | Gospode, po svoj pravdi Tvojoj neka se odvrati gnev Tvoj i jarost Tvoja od grada Tvog Jerusalima, svete gore Tvoje; jer sa greha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalim i Tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas. |
17. | Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svog i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustelu svetinju svoju, Gospoda radi. |
18. | Bože moj, prigni uho svoje, i èuj; otvori oèi svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime Tvoje, jer ne radi svoje pravde nego radi milosti Tvoje padamo pred Tobom moleæi se. |
19. | Gospode usliši, Gospode oprosti, Gospode pazi i uèini, ne èasi sebe radi Bože moj, jer je Tvoje ime prizvano na ovaj grad i na Tvoj narod. |
20. | A dok ja još govorah i moljah se i ispovedah greh svoj i greh naroda svog Izrailja, i padah moleæi se pred Gospodom Bogom svojim za svetu goru Boga svog, |
21. | Dok još govorah moleæi se, onaj èovek Gavrilo, kog videh pre u utvari, dolete brzo i dotaèe me se o veèernjoj žrtvi. |
22. | I nauèi me i govori sa mnom i reèe: Danilo, sada izidjoh da te urazumim. |
23. | U poèetku molitve tvoje izidje reè, i ja dodjoh da ti kažem, jer si mio; zato slušaj reè, i razumi utvaru. |
24. | Sedamdeset je nedelja odredjeno tvom narodu i tvom gradu svetom da se svrši prestup i da nestane greha i da se oèisti bezakonje i da se dovede veèna pravda, i da se zapeèati utvara i proroštvo, i da se pomaže Sveti nad svetima. |
25. | Zato znaj i razumi: Otkada izidje reè da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biæe sedam nedelja, i šezdeset i dve nedelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vreme. |
26. | A posle te šezdeset i dve nedelje pogubljen æe biti pomazanik i ništa mu neæe ostati; narod æe vojvodin doæi i razoriti grad i svetinju; i kraj æe mu biti s potopom, i odredjeno æe pustošenje biti do svršetka rata. |
27. | I utvrdiæe zavet s mnogima za nedelju dana, a u polovinu nedelje ukinuæe žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka odredjenog izliæe se na pustoš. |
← Daniel (9/12) → |