← Acts (21/28) → |
1. | I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, iduæi pravo dodjosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru. |
2. | I našavši ladju koja polazi u Finikiju, udjosmo i odvezosmo se. |
3. | A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer onde valjaše da se istovari ladja. |
4. | I našavši uèenike ostasmo onde sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim. |
5. | A kad bi te mi dane navršismo, izišavši idjasmo, i praæahu nas svi sa ženama i decom do iza grada, i kleknuvši na bregu pomolismo se Bogu. |
6. | I oprostivši se jedan s drugim udjosmo u ladju; a oni se vratiše svojim kuæama. |
7. | A mi poèevši plovljenje od Tira, dodjosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braæom ostasmo kod njih jedan dan. |
8. | A sutradan pošavši Pavle i koji bejasmo s njim dodjosmo u Æesariju; i ušavši u kuæu Filipa jevandjelista, koji beše jedan od sedam djakona, ostasmo u njega. |
9. | I ovaj imaše èetiri kæeri devojke koje proricahu. |
10. | Stojeæi mi pak onde mnogo dana, dodje odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav; |
11. | I došavši k nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reèe: Tako veli Duh Sveti: Èoveka kog je ovaj pojas, ovako æe ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaæe ga u ruke neznabožaca. |
12. | I kad èusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim. |
13. | A Pavle odgovori i reèe: Šta èinite te plaèete i cepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoæu, nego i umreti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. |
14. | A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: Volja Božja neka bude. |
15. | A posle ovih dana spremivši se izidjosmo u Jerusalim. |
16. | A dodjoše s nama i neki uèenici iz Æesarije vodeæi sa sobom nekog Mnasona iz Kipra, starog uèenika, u kog bismo mi stajali. |
17. | I kad dodjosmo u Jerusalim, primiše nas braæa ljubazno. |
18. | A sutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i dodjoše sve starešine. |
19. | I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta uèini Bog u neznabošcima njegovom službom. |
20. | A oni èuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: Vidiš li, brate! Koliko je hiljada Jevreja koji verovaše, i svi teže na stari zakon. |
21. | A doznali su za tebe da uèiš otpadanju od zakona Mojsijevog sve Jevreje koji žive medju neznabošcima, kazujuæi da im ne treba obrezivati dece svoje, niti držati obièaje otaèke. |
22. | Šta æemo dakle sad? Narod æe se sabrati jamaèno; jer æe èuti da si došao. |
23. | Ovo dakle uèini šta ti kažemo: u nas imaju èetiri èoveka koji su se zavetovali Bogu; |
24. | Ove uzmi i oèisti se s njima, i potroši na njih neka ostrižu glave svoje, i svi æe doznati da ono što su èuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu. |
25. | A za neznabošce koji verovaše mi poslasmo presudivši da oni takvo ništa ne drže osim da se èuvaju od priloga idolskih, i od krvi, i od udavljenog, i od kurvarstva. |
26. | Tada Pavle uze one ljude, i sutradan oèistivši se s njima, udje u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane oèišæenja dokle se ne prinese žrtva za svakog njih. |
27. | A kad htede da se navrši sedam dana, videvši ga u crkvi oni Jevreji što behu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj. |
28. | Vièuæi: Pomagajte, ljudi Izrailjci! Ovo je èovek koji protiv naroda i zakona i protiv ovog mesta uèi sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mesto ovo. |
29. | Jer behu videli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kog mišljahu da je uveo Pavle u crkvu. |
30. | I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata. |
31. | A kad hteše da ga ubiju, dodje glas gore k vojvodi od èete da se pobuni sav Jerusalim. |
32. | A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrèa na njih. A oni videvši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla. |
33. | A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je uèinio. |
34. | A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razume upravo, zapovedi da ga odvedu u logor. |
35. | A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda. |
36. | Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: Pogubi ga. |
37. | A kad htede Pavle da udje u logor, reèe vojvodi: Je li mi slobodno govoriti šta tebi? A on reèe: Zar umeš grèki? |
38. | Nisi li ti Misirac koji pre ovih dana podbuni i izvede u pustinju èetiri hiljade hajduka? |
39. | A Pavle reèe: Ja sam èovek Jevrejin iz Tarsa, gradjanin poznatog grada u Kilikiji; nego te molim dopusti mi da govorim k narodu. |
40. | A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori jevrejskim jezikom govoreæi: |
← Acts (21/28) → |