← Acts (18/28) → |
1. | A potom se odluèi Pavle od Atine i dodje u Korint, |
2. | I nadje jednog Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji beše skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer beše zapovedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dodje k njima. |
3. | I buduæi da beše onog istog zanata, osta kod njih i radjaše, jer behu æilimarskog zanata. |
4. | A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. |
5. | I kad sidjoše iz Makedonije Sila i Timotije, navali Duh Sveti na Pavla da svedoèi Jevrejima da je Isus Hristos. |
6. | A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reèe im: Krv vaša na vaše glave; ja sam èist, od sad idem u neznabošce. |
7. | I otišavši odande dodje u kuæu nekoga po imenu Justa, koji poštovaše Boga, i kog kuæa beše kraj zbornice. |
8. | A Krisp, starešina zbornièki, verova Gospoda sa svim domom svojim; i od Korinæana mnogi koji slušahu verovaše i krstiše se. |
9. | A Gospod reèe Pavlu noæu u utvari: Ne boj se, nego govori, i da ne uæutiš; |
10. | Jer sam ja s tobom, i niko se neæe usuditi da ti šta uèini; jer ja imam veliki narod u ovom gradu. |
11. | I on sedi onde godinu i šest meseci uèeæi ih reèi Božjoj |
12. | A kad beše Galion namesnik u Ahaji, napadoše Jevreji jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud |
13. | Govoreæi: Ovaj nagovara ljude da poštuju Boga protiv zakona. |
14. | A kad Pavle htede da otvori usta, reèe Galion Jevrejima: Da je kakva nepravda bila ili zlo delo, po dužnosti poslušao bih vas, o Jevreji! |
15. | Ali kad su prepiranja za reèi i za imena i za zakon vaš, gledajte sami; jer ja sudija tome neæu da budem. |
16. | I izagna ih iz sudnice. |
17. | Onda svi Grci uhvatiše Sostena, starešinu zbornièkog, i biše ga pred sudnicom; i Galion nije ništa za to mario. |
18. | A Pavle osta još pozadugo, i oprostivši se s braæom otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se beše zavetovao. |
19. | I dodje u Efes; i njih ostavi onde, a on udje u zbornicu, i prepiraše se s Jevrejima. |
20. | A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htede, |
21. | Nego se oprosti s njima govoreæi: Valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htedbude, vratiæu se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu. |
22. | I došavši u Æesariju, izidje i pozdravi se s crkvom, i sidje u Antiohiju. |
23. | I provedavši nekoliko vremena izidje i prodje redom galatijsku zemlju i Frigiju utvrdjujuæi sve uèenike. |
24. | A dodje u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, èovek reèit i silan u knjigama. |
25. | Ovaj beše upuæen na put Gospodnji, i goreæi duhom, govoraše i uèaše pravo o Gospodu, a znaše samo krštenje Jovanovo. |
26. | I ovaj poèe slobodno propovedati po zbornicama. A kad ga èuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji. |
27. | A kad on htede da predje u Ahaju, poslaše braæa unapred i pisaše uèenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji verovahu blagodaæu; |
28. | Jer zdravo nadvladjivaše Jevreje jednako pred narodom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hristos. |
← Acts (18/28) → |