← Acts (17/28) → |
1. | Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dodjoše u Solun, gde beše zbornica jevrejska. |
2. | I Pavle po obièaju svom udje k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, |
3. | Pokazujuæi i dokazujuæi im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvih, i da ovaj Isus kog ja, reèe, propovedam vama, jeste Hristos. |
4. | I neki od njih verovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnih Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskih ne malo. |
5. | Ali tvrdovrati Jevreji zavidjahu, i uzevši neke zle ljude od prostog naroda, i sabravši èetu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuæu Jasonovu, i tražahu da ih izvedu pred narod. |
6. | A kad njih ne nadjoše, povukoše Jasona i neke od braæe pred starešine gradske vièuæi: Ovi što zamutiše vasioni svet dodjoše i ovde, |
7. | Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv æesarevih zapovesti, govoreæi da ima drugi car, Isus. |
8. | I smutiše narod i starešine gradske koji ovo èuše. |
9. | Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. |
10. | A braæa odmah noæu opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo udjoše u zbornicu jevrejsku. |
11. | Ovi pak behu plemenitiji od onih što žive u Solunu; oni primiše reè sa svim srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. |
12. | Tako verovaše mnogi od njih, i od poštenih grèkih žena i od ljudi ne malo. |
13. | A kad razabraše Jevreji solunski da Pavle u Veriji propovedi reè Božju, dodjoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod. |
14. | A braæa onda odmah otpraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše onde. |
15. | A pratioci dovedoše Pavla do Atine: i primivši zapovest na Silu i Timotija da dodju k njemu što brže, vratiše se. |
16. | A kad ih Pavle èekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajuæi grad pun idola; |
17. | I prepiraše se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše. |
18. | A neki od Epikurovaca i od stojièkih mudraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: Šta hoæe ovaj besposlica? A drugi: Vidi se kao da hoæe nove bogove da propoveda. Jer im propovedaše jevandjelje o Isusu i o vaskrsenju. |
19. | Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreæi: Možemo li razumeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ? |
20. | Jer nešto novo meæeš u naše uši; hoæemo dakle da vidimo šta æe to biti. |
21. | A Atinjani svi i putnici iz drugih zemalja ne behu nizašta drugo nego da šta novo kazuju ili slušaju. |
22. | A Pavle stavši nasred Areopaga reèe: Ljudi Atinjani! Po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni; |
23. | Jer prolazeæi i motreæi vaše svetinje nadjoh oltar na kome beše napisano: Bogu nepoznatom. Kog dakle ne znajuæi poštujete Onog vam ja propovedam. |
24. | Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, On buduæi Gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenim crkvama, |
25. | Niti prima ugadjanja od ruku èoveèijih, kao da bi Onome trebalo šta koji sam daje svima život i dihanje i sve. |
26. | I uèinio je da od jedne krvi sav rod èoveèiji živi po svemu licu zemaljskom, i postavio je unapred odredjena vremena i medje njihovog življenja: |
27. | Da traže Gospoda, ne bi li Ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednog nas; |
28. | Jer kroz Njega živimo, i mièemo se, i jesmo; kao što i neki od vaših pevaèa rekoše: Jer smo i rod Njegov. |
29. | Kad smo dakle rod Božji, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski naèinili po smišljanju svom. |
30. | Ne gledajuæi dakle Bog na vremena neznanja, sad zapoveda svima ljudima svuda da se pokaju; |
31. | Jer je postavio dan u koji æe suditi vasionom svetu po pravdi preko èoveka koga odredi, i dade svima veru vaskrsnuvši Ga iz mrtvih. |
32. | A kad èuše vaskrsenje iz mrtvih, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: Da te èujemo opet o tom. |
33. | Tako Pavle otide izmedju njih. |
34. | A neki ljudi pristaše uza nj i verovaše; medju kojima beše i Dionisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima. |
← Acts (17/28) → |