← Acts (12/28) → |
1. | U ono pak vreme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve. |
2. | I pogubi Jakova brata Jovanovog maèem. |
3. | I videvši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra (a behu dani presnih hlebova), |
4. | Kog i uhvati i baci u tamnicu i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkih da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod. |
5. | I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. |
6. | A kad htede Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar medju dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. |
7. | I gle, andjeo Gospodnji pristupi, i svetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: Ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. |
8. | A andjeo mu reèe: Opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu andjeo: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. |
9. | I izišavši idjaše za njim, i ne znaše da je to istina što andjeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. |
10. | A kad prodjoše prvu stražu i drugu i dodjoše k vratima gvozdenim koja vodjahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prodjoše jednu ulicu, i andjeo odmah odstupi od njega. |
11. | I kad dodje Petar k sebi reèe: Sad zaista vidim da Bog posla andjela svog te me izbavi iz ruku Irodovih i od svega èekanja naroda jevrejskog. |
12. | I razmislivši dodje kuæi Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gde behu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. |
13. | A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi devojka po imenu Roda, da èuje. |
14. | I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima. |
15. | A oni joj rekoše: Jesi li ti luda? A ona potvrdjivaše da je tako. A oni govorahu: Andjeo je njegov. |
16. | A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, videše ga, i udiviše se. |
17. | A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mesto. |
18. | A kad bi dan, beše ne mala buna medju vojnicima, šta to bi od Petra. |
19. | A kad ga Irod zaiska i ne nadje, onda ispita stražare, i zapovedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše. |
20. | Jer se Irod srdjaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dodjoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika carevog, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegovog carstva. |
21. | A u odredjeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sedavši na presto govoraše im; |
22. | A narod vikaše: Ovo je glas Božji, a ne èoveèiji. |
23. | Ali ujedanput udari ga andjeo Gospodnji: jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu. |
24. | A reè Božija rastijaše i množaše se. |
25. | A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom Jovana koji se zvaše Marko. |
← Acts (12/28) → |