← Acts (11/28) → |
1. | A èuše i apostoli i braæa koji behu u Judeji da i neznabošci primiše reè Božju. |
2. | I kad izidje Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji behu iz obrezanja, |
3. | Govoreæi: Ušao si k ljudima koji nisu obrezani, i jeo si s njima. |
4. | A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi: |
5. | Ja bejah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe videh utvaru, gde silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i dodje do preda me. |
6. | Pogledavši u nj opazih i videh èetvoronožna zemaljska, i zverinje i bubine i ptice nebeske. |
7. | A èuh glas koji mi govori: Ustani, Petre! Pokolji i pojedi. |
8. | A ja rekoh: Nipošto Gospode! Jer ništa pogano i neèisto nikad ne udje u usta moja. |
9. | A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: Šta je Bog oèistio ti ne pogani. |
10. | A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. |
11. | I gle, odmah tri èoveka staše pred kuæom u kojoj bejah, poslani iz Æesarije k meni. |
12. | A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A dodjoše sa mnom i ovo šest braæe, i udjosmo u kuæu èovekovu. |
13. | I kaza nam kako vide andjela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: Pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanog Petra, |
14. | Koji æe ti kazati reèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. |
15. | A kad ja poèeh govoriti sidje Duh Sveti na njih, kao i na nas u poèetku. |
16. | Onda se opomenuh reèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom Svetim. |
17. | Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji verujemo Gospoda svog Isusa Hrista; ja ko bejah da bi mogao zabraniti Bogu? |
18. | A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: Dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život. |
19. | A oni što se rasejaše od nevolje koja posta za Stefana, prodjoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikom ne govoreæi reè do samim Jevrejima. |
20. | A neki od njih behu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovedajuæi jevandjelje o Gospodu Isusu. |
21. | I beše ruka Božija s njima; i mnogo ih verovaše i obratiše se ka Gospodu. |
22. | A dodje reè o njima do ušiju crkve koja beše u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; |
23. | Koji došavši i videvši blagodat Božju, obradova se, i moljaše sve da tvrdim srcem ostanu u Gospodu; |
24. | Jer beše èovek blag i pun Duha Svetog i vere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. |
25. | Varnava, pak, izidje u Tars da traži Savla; i kad ga nadje, dovede ga u Antiohiju. |
26. | I oni se celu godinu sastajaše onde s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najpre u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima. |
27. | A u te dane sidjoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. |
28. | I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliku koja htede biti po vasionom svetu; koji i bi za Klaudija æesara. |
29. | A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošalju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji. |
30. | Koje i uèiniše poslavši starešinama preko ruke Varnavine i Savlove. |
← Acts (11/28) → |