← 2Samuel (22/24) → |
1. | I izgovori David Gospodu reèi ove pesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svih neprijatelja njegovih i iz ruke Saulove; |
2. | I reèe: Gospod je moja Stena i Grad moj i Izbavitelj moj. |
3. | Bog je Stena moja, u Njega æu se uzdati, Štit moj i Rog spasenja mog, Zaklon moj i Utoèište moje, Spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. |
4. | Prizivam Gospoda, koga valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih. |
5. | Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalih ljudi uplašiše me. |
6. | Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. |
7. | U teskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah, On èu iz dvora svog glas moj, i vika moja dodje mu do ušiju. |
8. | Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomeriše se, jer se On razgnevi. |
9. | Podiže se dim iz nozdrva Njegovih i iz usta Njegovih oganj koji proždire, živo ugljevlje odskakaše od Njega. |
10. | Savi nebesa i sidje; a mrak beše pod nogama Njegovim. |
11. | I sede na heruvima i polete, i pokaza se na krilima vetrenim. |
12. | Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènih voda, oblaka vazdušnih. |
13. | Od sevanja pred Njim goraše živo ugljevlje. |
14. | Zagrme s nebesa Gospod, i Višnji pusti glas svoj. |
15. | Pusti strele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih. |
16. | Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od pretnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdrva Njegovih. |
17. | Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike. |
18. | Izbavi me od neprijatelja mog silnog i od mojih nenavidnika, kad behu jaèi od mene. |
19. | Ustadoše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. |
20. | I izvede me na prostrano mesto, izbavi me, jer sam mu mio. |
21. | Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me. |
22. | Jer se držah puteva Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svog. |
23. | Nego su svi zakoni Njegovi preda mnom, i zapovesti Njegove ne uklanjam od sebe. |
24. | I bih mu veran, i èuvah se od bezakonja svog. |
25. | Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima Njegovim. |
26. | Sa svetima postupaš sveto, s èovekom vernim verno; |
27. | S èistim èisto postupaš, a s nevaljalim nasuprot njemu. |
28. | Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih. |
29. | Ti si videlo moje, Gospode, i Gospod prosvetljuje tamu moju. |
30. | S Tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida. |
31. | Put je Božji veran, reè Gospodnja èista. On je štit svima koji se uzdaju u Nj. |
32. | Jer ko je Bog osim Gospoda? I ko je stena osim Boga našeg? |
33. | Bog je krepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane. |
34. | Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me. |
35. | Uèi ruke moje boju, te lome luk bronzani mišice moje. |
36. | Ti mi daješ štit spasenja svog, i milost tvoja èini me velika. |
37. | Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji. |
38. | Teram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrebim. |
39. | I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje. |
40. | Jer me Ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me. |
41. | Neprijatelja mojih pleæi Ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje. |
42. | Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša. |
43. | Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem. |
44. | Ti me izbavljaš od bune naroda mog, èuvaš me da sam glava narodima; narod kog ne poznavah služi mi. |
45. | Tudjini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se. |
46. | Tudjini blede, drhæu u gradovima svojim. |
47. | Živ je Gospod, i da je blagoslovena Stena moja. Da se uzvisi Bog, Stena spasenja mog. |
48. | Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, |
49. | Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èoveka žestokog izbavlja me. |
50. | Toga radi hvalim Te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvom, |
51. | Koji slavno izbavljaš cara svog, i èiniš milost pomazaniku svom Davidu i semenu njegovom doveka. |
← 2Samuel (22/24) → |