← 2Samuel (21/24) → |
1. | I bi glad za vremena Davidovog tri godine zaredom. I David potraži lice Gospodnje; a Gospod mu reèe: To je sa Saula i s doma njegovog krvnièkog, što pogubi Gavaonjane. |
2. | Tada car sazva Gavaonjane i govori im. A Gavaonjani ne behu od sinova Izrailjevih, nego ostatak od Amoreja, kojima se behu zakleli sinovi Izrailjevi, ali Saul gledaše da ih pobije revnujuæi za sinove Izrailjeve i Judine. |
3. | I reèe David Gavaonjanima: Šta da vam uèinim i èim da vas namirim, da blagoslovite dostojanje Gospodnje? |
4. | A Gavaonjani mu rekoše: Ne tražimo ni srebro ni zlato od Saula ili od doma njegovog, niti da se ko pogubi u Izrailju. A on reèe: Šta dakle velite da vam uèinim? |
5. | Tada rekoše caru: Ko nas je potro i radio da nas istrebi, da nas ne bude nigde u medjama Izrailjevim, |
6. | Od njegovih sinova neka nam se da sedam ljudi da ih obesimo Gospodu u Gavaji Saula izabranika Gospodnjeg. I reèe car: Ja æu dati. |
7. | Ali car poštede Mefivosteja sina Jonatana sina Saulovog radi zakletve Gospodnje, koja bi medju njima, medju Davidom i Jonatanom sinom Saulovim. |
8. | I uze car dva sina Resfe, kæeri Ajine, koje rodi Saulu, Armonija i Mefivosteja, i pet sinova Mihale kæeri Saulove, koje rodi Adrilu sinu Varzelaja Meolaæanina. |
9. | I dade ih u ruke Gavaonjanima, a oni ih obesiše na gori pred Gospodom; i sva sedmorica pogiboše zajedno; a biše ubijeni prvih dana žetve, u poèetku jeèmene žetve. |
10. | A Resfa kæi Ajina uze vreæu, i prostre po steni u poèetku žetve dokle ne pade na njih dažd sa neba, i ne dade pticama nebeskim da padaju na njih danju ni zverima poljskim noæu. |
11. | I javiše Davidu šta uèini Resfa kæi Ajina, inoèa Saulova. |
12. | I David otide te uze kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegovog od gradjana u Javisu Galadovom, koji ih behu ukrali s ulice vet-sanske, gde ih obesiše Filisteji kad ubiše Filisteji Saula na Gelvuji. |
13. | I odnese odande kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegovog, pa skupiše i kosti obešenih. |
14. | I pogreboše ih s kostima Saulovim i Jonatana sina njegovog u zemlji Venijaminovoj u Sili, u grobu Kisa oca njegovog, i uèiniše sve kako zapovedi car. Tako se posle toga umilostivi Gospod zemlji. |
15. | I nasta opet rat izmedju Filisteja i Izrailja, i David otide sa slugama svojim, i tukoše se s Filistejima tako da David susta. |
16. | Tada Jesvi-Venov, koji beše od sinova Rafajevih, i u koplju mu beše trista sikala bronze, i imaše novo oružje, htede da ubije Davida. |
17. | Ali mu pomože Avisaj, sin Serujin, i udari Filistejina i ubi ga. Tada se zakleše ljudi Davidovi rekavši mu: Neæeš više iæi s nama u boj da ne ugasiš videlo Izrailjevo. |
18. | Posle toga nasta opet rat s Filistejima u Govu; i tada Sivehaj Husaæanin ubi Safa, koji beše od sinova Rafajevih. |
19. | I opet nasta drugi rat u Govu s Filistejima; i tada Elhanan, sin Jare-Oregimov Vitlejemac, ubi brata Golijata Getejina, kome kopljaèa beše kao vratilo. |
20. | I opet nasta rat u Gatu, gde beše jedan èovek vrlo visok, koji imaše po šest prsta na rukama i na nogama, svega dvadeset i èetiri, i on beše takodje roda Rafajevog. |
21. | I ružaše Izrailja te ga ubi Jonatan, sin Same, brata Davidovog. |
22. | Ta èetvorica behu sinovi istog Rafaja iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovih. |
← 2Samuel (21/24) → |