← 2Samuel (17/24) → |
1. | Još reèe Ahitofel Avesalomu: Da odaberem dvanaest hiljada ljudi pa da idem i teram Davida noæas. |
2. | Pa æu ga stignuti dok je umoran i iznemoglih ruku; i uplašiæu ga, te æe pobeæi sav narod što je s njim, pa æu ubiti cara samog. |
3. | I obratiæu sav narod k tebi; jer za onim koga tražiš stoji da se svi vrate k tebi; tada æe se sav narod umiriti. |
4. | I to se uèini dobro Avesalomu i svim starešinama Izrailjevim. |
5. | Ali reèe Avesalom: Dozovite i Husaja Arhijanina da èujemo šta æe i on reæi. |
6. | A kad dodje Husaj k Avesalomu, reèe mu Avesalom govoreæi: Tako i tako reèe Ahitofel; hoæemo li èiniti kako on reèe ili neæemo? Kaži ti. |
7. | A Husaj reèe Avesalomu: Nije dobar savet što je sada savetovao Ahitofel. |
8. | Još reèe Husaj: Ti znaš oca svog i ljude njegove da su hrabri i da su ljuta srca kao medvedica kad joj otmu medvediæe u polju; svrh toga, tvoj je otac ratnik, neæe noæiti s narodom. |
9. | Gle, on se je sada sakrio u kakvu jamu ili na drugo kako mesto. Pa ako u prvi mah koji od ovih poginu, ko god èuje svaki æe reæi: Pobijen je narod koji prista za Avesalomom. |
10. | A tada æe najhrabriji, u kojih je srce kao srce lavovo, klonuti, jer sav Izrailj zna da je tvoj otac junak i da su hrabri koji su s njim. |
11. | Zato ja savetujem da skupiš k sebi sve Izrailjce od Dana do Virsaveje da ih bude kao peska na moru, pa ti glavom idi u boj. |
12. | Tada æemo poæi na nj, gde bi se god nalazio, i napašæemo na nj kao što rosa pada na zemlju, da mu ne ostane nijedan od svih ljudi što su s njim. |
13. | Ako li uteèe u grad, sav narod izrailjski neka donese uža pod onaj grad, pa æemo ga svuæi u potok, da se ni kamen ne nadje onde. |
14. | Tada reèe Avesalom i svi Izrailjci: Bolji je savet Husaja Arhijanina nego savet Ahitofelov. Jer Gospod beše naredio da se razbije savet Ahitofelov, koji beše bolji, da bi Gospod navukao zlo na Avesaloma. |
15. | Potom reèe Husaj sveštenicima Sadoku i Avijataru: Tako i tako savetova Ahitofel Avesaloma i starešine Izrailjeve, a ja savetovah tako i tako. |
16. | Nego brže pošaljite, te javite Davidu i recite: Nemoj noæas noæiti u polju u pustinji, nego predji preko, da ne bude proždrt car i sav narod što je s njim. |
17. | A Jonatan i Ahimas stajahu kod studenca Rogila, i dodje jedna sluškinja i kaza im, da bi otišli te javili caru Davidu; jer se ne smehu pokazati ni uæi u grad. |
18. | Ali ih vide jedan momak, te kaza Avesalomu; a oni obojica brže otidoše, i dodjoše u Vaurim u kuæu jednog èoveka koji imaše na dvoru studenac, te se spustiše u nj. |
19. | I žena uze i razastre ponjavu povrh studenca, i povrh nje razasu prekrupu. I tako se ne dozna. |
20. | Jer dodjoše sluge Avesalomove k onoj ženi u kuæu, i rekoše joj: Gde je Ahimas i Jonatan? A žena im reèe: Otidoše preko potoka. Tako traživši i ne našavši vratiše se u Jerusalim. |
21. | A kad otidoše, oni izadjoše iz studenca, i otidoše te javiše caru Davidu, i rekoše mu: Ustanite i predjite brže preko vode; jer je tako i tako savetovao Ahitofel na vas. |
22. | Tada usta David i sav narod što beše s njim, i predjoše preko Jordana pre zore, ne osta nijedan da ne predje preko Jordana. |
23. | Ahitofel pak videæi gde se ne uèini kako on savetova, osedla svog magarca, pa se podiže i otide kuæi svojoj, u svoj grad, i naredivši za svoju kuæu obesi se te umre, i bi pogreben u grobu oca svog. |
24. | A David dodje u Mahanajim; Avesalom pak predje preko Jordana i sav Izrailj što beše s njim |
25. | I postavi Avesalom Amasu nad vojskom, na mesto Joavovo; a Amasa beše sin nekog èoveka po imenu Itre Izrailjca, koji obleža Avigeju kæer Nasovu, sestru Seruje matere Joavove. |
26. | I stade u logor Izrailj s Avesalomom u zemlji Galadovoj. |
27. | A kad dodje David u Mahanajim, Sovije sin Nasov iz Rave sinova Amonovih i Mahir sin Amilov iz Lodevara i Varzelaj od Galada iz Rogelima. |
28. | Donesoše postelje i èaša i sudova zemljanih i pšenice i jeèma i brašna i prekrupe i boba i leæa i prženih zrna, |
29. | I meda i masla i ovaca i sira kravljeg; donesoše Davidu i narodu što beše s njim da jedu. Jer govorahu: Narod je gladan i umoran i žedan u toj pustinji. |
← 2Samuel (17/24) → |