← 2Samuel (11/24) → |
1. | A kad prodje godina, u vreme kad carevi idu na vojsku, posla David Joava i sluge svoje s njim, i svega Izrailja, te potirahu sinove Amonove, i opkoliše Ravu; a David osta u Jerusalimu. |
2. | I pred veèe usta David s postelje svoje, i hodajuæi po krovu carskog dvora ugleda s krova ženu gde se mije, a žena beše vrlo lepa na oèi. |
3. | I David posla da propitaju za ženu i rekoše: Nije li to Vitsaveja kæi Elijamova, žena Urije Hetejina? |
4. | I David posla poslanike da je dovedu; i kad dodje k njemu, on leže s njom, a ona se beše oèistila od neèistote svoje; posle se vrati svojoj kuæi. |
5. | I zatrudne žena, te posla i javi Davidu govoreæi: Trudna sam. |
6. | Tada David posla k Joavu i poruèi: Pošlji mi Uriju Hetejina. I posla Joav Uriju k Davidu. |
7. | I kad Urija dodje k njemu, zapita ga David kako je Joav i kako je narod i kako ide rat. |
8. | Potom reèe David Uriji: Idi kuæi svojoj, i operi noge svoje. I Urija izidje iz carevog dvora, a za njim iznesoše jelo carsko. |
9. | Ali Urija leže na vratima dvora carevog sa svim slugama gospodara svog, i ne otide kuæi svojoj. |
10. | I javiše Davidu govoreæi: Urija nije otišao kuæi svojoj. A David reèe Uriji: Nisi li došao s puta? Zašto ne ideš kuæi svojoj? |
11. | A Urija reèe Davidu: Kovèeg i Izrailj i Juda stoje po šatorima, i Joav gospodar moj i sluge gospodara mog stoje u polju, pa kako bih ja ušao u kuæu svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, neæu to uèiniti. |
12. | Tada reèe David Uriji: Ostani ovde još danas, pa æu te sutra otpustiti. Tako osta Urija u Jerusalimu onaj dan i sutradan. |
13. | I pozva ga David da jede i pije s njim, te ga opije. A uveèe otide, te leže na postelju svoju sa slugama gospodara svog, a kuæi svojoj ne otide. |
14. | A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji. |
15. | A u knjizi pisa i reèe: Namestite Uriju gde je najžešæi boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine. |
16. | I Joav opkolivši grad namesti Uriju na mesto gde je znao da su najhrabriji ljudi. |
17. | I izidjoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovih; pogibe i Urija Hetejin. |
18. | Tada Joav posla k Davidu, i javi mu sve što bi u boju. |
19. | I zapovedi glasniku govoreæi: Kad pripovediš caru sve što je bilo u boju, |
20. | Ako se razgnevi car i reèe ti: Zašto ste išli tako blizu grada da se bijete? Zar niste znali kako se strelja s grada? |
21. | Ko je ubio Avimeleha sina Jeruvesetovog? Nije li žena bacila na nj komad žrvnja sa zida, te pogibe u Tevesu? Zašto ste išli blizu zida? Tada reci: Poginuo je i sluga tvoj Urija Hetejin. |
22. | I otide glasnik, i došavši javi Davidu sve za šta ga je poslao Joav. |
23. | I reèe glasnik Davidu: Behu jaèi od nas, i izidjoše u polje na nas, ali ih uzbismo do vrata gradskih. |
24. | A strelci stadoše streljati na sluge tvoje sa zida, i pogibe nekoliko sluga carevih, tako i sluga tvoj Urija Hetejin pogibe. |
25. | Tada reèe David glasniku: Ovako reci Joavu: Ne budi zlovoljan za to; jer maè proždire sad ovog sad onog; udri još jaèe na grad i raskopaj ga. Tako ga ohrabri. |
26. | A žena Urijina èuvši da je poginuo muž njen Urija, plaka za mužem svojim. |
27. | A kad prodje žalost, posla David i uze je u kuæu svoju, i ona mu posta žena, i rodi mu sina. Ali ne beše po volji Gospodu šta uèini David. |
← 2Samuel (11/24) → |