← 2Kings (9/25) → |
1. | A Jelisije prorok dozva jednog izmedju sinova proroèkih, i reèe mu: Opaši se i uzmi ovu uljanicu, pa idi u Ramot galadski. |
2. | I kad dodješ onamo, videæeš onde Juja, sina Josafata sina Nimsijinog, i ušavši izvedi ga izmedju braæe njegove i odvedi ga u najtajniju klet. |
3. | I uzmi uljanicu i izlij mu na glavu, i reci: Ovako veli Gospod: Pomazah te za cara nad Izrailjem. Zatim otvori vrata i beži, i ne zabavljaj se. |
4. | I otide mladiæ, momak prorokov, u Ramot galadski. |
5. | I kad udje, gle, sedjahu vojvode; a on reèe: Vojvodo, imam nešto da ti kažem. A Juj mu reèe: Kome izmedju svih nas? A on reèe: Tebi, vojvodo. |
6. | Tada usta, i udje u kuæu, a on mu izli na glavu ulje, i reèe mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pomazah te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem. |
7. | I pobij dom Ahava gospodara svog, jer hoæu da pokajem krv sluga svojih proroka, i krv svih sluga Gospodnjih od ruke Jezaveljine. |
8. | I tako æe izginuti sav dom Ahavov, i istrebiæu Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaæenog i ostavljenog u Izrailju. |
9. | I uèiniæu s domom Ahavovim kao s domom Jerovoama sina Navatovog i kao s domom Vase sina Ahijinog. |
10. | I Jezavelju æe izjesti psi u polju jezraelskom i neæe biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobeže. |
11. | A Juj izadje k slugama gospodara svog, i zapitaše ga: Je li dobro? Što je došao taj bezumnik k tebi? A on im reèe: Znate èoveka i besedu njegovu. |
12. | A oni rekoše: Nije istina; kaži nam. A on im reèe: Tako i tako reèe mi govoreæi: Ovako veli Gospod: Pomazah te za cara nad Izrailjem. |
13. | Tada brže uzeše svak svoju haljinu, i metnuše poda nj na najvišem basamaku, i zatrubiše u trubu i rekoše: Juj posta car. |
14. | Tako se pobuni Juj, sin Josafata sina Nimsijinog, na Jorama; a Joram èuvaše Ramot galadski sa svim Izrailjem od Azaila, cara sirskog. |
15. | A beše se vratio car Joram da se leèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci, kad se bijaše s Azailom, carem sirskim. I reèe Juj: Ako vam je volja, neka niko ne izlazi iz grada da otide i javi u Jezrael. |
16. | I Juj sede na kola i otide u Jezrael, jer Joram ležaše onde; i Ohozija, car Judin beše došao da vidi Jorama. |
17. | A stražar koji stajaše na kuli u Jezraelu, kad ugleda ljudstvo Jujevo gde ide, reèe: Neko ljudstvo vidim. Tada reèe Joram: Uzmi konjika i pošlji ga pred njih, i neka zapita: Je li mir? |
18. | I otide konjik preda nj, i reèe: Ovako veli car: Je li mir? A Juj reèe: Šta je tebi do mira? Hajde za mnom. A stražar javi govoreæi: Glasnik dodje do njih, ali se ne vraæa. |
19. | I posla drugog konjika, koji kad dodje k njima reèe: Ovako veli car: Je li mir? A Juj reèe: Šta je tebi do mira? Hajde za mnom. |
20. | Opet javi stražar govoreæi: Dodje do njih, ali se ne vraæa; a hod kao da je hod Jujev, jer ide pomamno. |
21. | Tada reèe Joram: Preži. I upregoše u kola njegova. Tako izadje Joram car Izrailjev i Ohozija car Judin, svaki na svojim kolima, i otidoše na susret Juju, i sretoše ga na njivi Navuteja Jezraeljanina. |
22. | I kad Joram ugleda Juja, reèe mu: Je li mir, Juju? A on odgovori: Kakav mir? Dok je tolikog kurvanja Jezavelje, matere tvoje i èaranja njenih. |
23. | Tada Joram okrete se i pobeže govoreæi Ohoziji: Izdaja, Ohozija! |
24. | Ali Juj zgrabi luk svoj i ustreli Jorama medju pleæa da mu strela prodje kroz srce, te pade u kolima svojim. |
25. | Tada reèe Juj Vadekaru, vojvodi svom: Uzmi ga, i baci ga na njivu Navuteja Jezraeljanina; jer opomeni se kad ja i ti zajedno jahasmo za Ahavom ocem njegovim, kako Gospod izreèe za nj ovo zlo: |
26. | Zaista, krv Navutejevu i krv sinova njegovih videh sinoæ, reèe Gospod, i platiæu ti na ovoj njivi, reèe Gospod. Zato uzmi ga sad i baci na tu njivu po reèi Gospodnjoj. |
27. | A Ohozija, car Judin videvši to pobeže k domu u vrtu; ali ga potera Juj, i reèe: Ubijte i toga na njegovim kolima. I raniše ga na brdu Guru, koje je kod Ivleama. I uteèe u Megidon, i onde umre. |
28. | I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovom kod otaca njegovih u gradu Davidovom. |
29. | A jedanaeste godine carovanja Jorama, sina Ahavovog poèe carovati Ohozija nad Judom. |
30. | Iza toga Juj dodje u Jezrael. A Jezavelja kad èu, namaza lice svoje i nakiti glavu svoju, pa gledaše s prozora. |
31. | I kad Juj ulažaše na vrata, reèe ona: Je li mir, Zimrije, krvnièe gospodara svog? |
32. | A on pogleda na prozor i reèe: Ko je sa mnom? Ko? Tada pogledaše u nj dva tri dvoranina. |
33. | A on im reèe: Bacite je dole. I baciše je, i pršte krv njena po zidu i po konjima, i pogazi je. |
34. | Potom ušavši jede i pi, pa reèe: Vidite onu prokletnicu i pogrebite je, jer je carska kæi. |
35. | I otidoše da je pogrebu, i ne nadjoše od nje ništa do lobanju i stopala i šake. |
36. | I dodjoše natrag i javiše, a on reèe: To je reè Gospodnja, koju je rekao preko sluge svog Ilije Tesviæanina govoreæi: U polju jezraelskom izješæe psi telo Jezaveljino. |
37. | Neka bude telo Jezaveljino kao gnoj na njivi u polju jezraelskom da se ne može kazati: Ovo je Jezavelja. |
← 2Kings (9/25) → |