← 2Kings (4/25) → |
1. | A jedna izmedju žena sinova proroèkih povika k Jelisiju govoreæi: Sluga tvoj, muž moj, umre, i ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda: pa sada dodje rukodavalac da mi uzme dva sina u roblje. |
2. | A Jelisije joj reèe: Šta æu ti? Kaži mi šta imaš u kuæi? A ona reèe: Sluškinja tvoja nema u kuæi ništa do sudiæ ulja. |
3. | A on joj reèe: Idi, išti u naruè praznih sudova u svih suseda svojih, nemoj malo da išteš. |
4. | Pa otidi, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim, pa onda nalivaj u sve sudove, i kad se koji napuni, kaži neka uklone. |
5. | I ona otide od njega, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim; oni joj dodavahu a ona nalivaše. |
6. | A kad se sudovi napuniše, ona reèe sinu svom: Daj još jedan sud. A on joj reèe: Nema više. Tada stade ulje. |
7. | Potom ona otide i kaza èoveku Božijem; a on joj reèe: Idi, prodaj ulje, i oduži se; a šta preteèe, onim se hrani sa svojim sinovima. |
8. | Posle toga jednom idjaše Jelisije kroz Sunam, a onde beše bogata žena, koja ga ustavi da jede hleba; i otada kad god prolažaše, navraæaše se k njoj da jede hleba. |
9. | I ona reèe mužu svom: Gle, vidim da je svet èovek Božji ovaj što sve prolazi ovuda. |
10. | Da naèinimo malu klet, i da mu namestimo postelju i sto i stolicu i sveænjak, pa kad dodje k nama, neka se tu skloni. |
11. | Potom on dodje jednom onamo, i ušavši u klet poèinu onde. |
12. | I reèe momku svom Gijeziju: Zovi Sunamku. On je dozva; i ona stade pred njim. |
13. | I on reèe Gijeziju: Kaži joj: Eto staraš se za nas svakojako; šta hoæeš da ti uèinim? Imaš li šta da govorim caru ili vojvodi? A ona reèe: Ja živim sred svog naroda. |
14. | A on reèe: Šta bih joj dakle uèinio? A Gijezije reèe: Eto nema sina, a muž joj je star. |
15. | A on reèe: Zovi je. I on je dozva, i ona stade na vratima. |
16. | A on reèe: Do godine u ovo doba grliæeš sina. A ona reèe: Nemoj gospodaru moj, èoveèe Božji, nemoj varati sluškinje svoje. |
17. | I zatrudne žena, i rodi sina druge godine u isto doba, kao što joj reèe Jelisije. |
18. | I dete odraste. I jednom izadje k ocu svom k žeteocima; |
19. | I reèe ocu svom: Jaoh glava, jaoh glava! A on reèe momku: Nosi ga materi. |
20. | I on ga uze i odnese materi njegovoj, i leža na krilu njenom do podne, pa umre. |
21. | Tada otide ona gore, i namesti ga u postelju èoveka Božjeg, i zatvorivši ga izadje. |
22. | Potom viknu muža svog i reèe mu: Pošlji mi jednog momka i jednu magaricu da otrèim do èoveka Božjeg i da se vratim. |
23. | A on reèe: Zašto danas hoæeš da ideš k njemu? Niti je mladina ni subota. A ona reèe: Ne brini se. |
24. | I ona osamarivši magaricu reèe momku svom: Vodi i idi i nemoj zastajati mene radi na putu dokle ti ne kažem. |
25. | Tako pošavši dodje èoveku Božjem na goru karmilsku. A kad je èovek Božji ugleda gde ide k njemu, reèe Gijeziju sluzi svom: Evo Sunamke. |
26. | Trèi sad pred nju i reci joj: Jesi li zdravo? Je li zdravo muž tvoj? Je li zdravo sin tvoj? A ona reèe: Zdravo smo. |
27. | A kad dodje k èoveku Božjem na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otera; ali èovek Božji reèe: Ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi. |
28. | A ona reèe: Jesam li iskala sina od gospodara svog? Nisam li kazala: Nemoj me varati? |
29. | A on reèe Gijeziju: Opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga, nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice detetu. |
30. | A mati detinja reèe: Tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neæu te se ostaviti. Tada on usta i podje za njom. |
31. | A Gijezije otide napred i metnu štap na lice detetu, ali ne bi glasa ni oseæaja. Tada se vrati preda nj, i javi mu govoreæi: Ne probudi se dete. |
32. | I Jelisije udje u kuæu, i gle, dete mrtvo leži na njegovoj postelji. |
33. | I ušavši zatvori se s detetom, i pomoli se Gospodu. |
34. | Potom stade na postelju i leže na dete metnuv usta svoja na usta detetu, i oèi svoje na oèi njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagreja telo detetu. |
35. | Potom usta, i predje po kuæi jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad detetom. I kihnu dete sedam puta, i otvori dete oèi svoje. |
36. | Tada dozva Gijezija i reèe mu: Zovi Sunamku. I on je dozva, te dodje k njemu. I on joj reèe: Uzmi sina svog. |
37. | I ona ušavši pade k nogama njegovim, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svog otide. |
38. | Potom vrati se Jelisije u Galgal. A beše glad u onoj zemlji, i sinovi proroèki sedjahu pred njim; a on reèe momku svom: Pristavi veliki lonac i skuvaj zelja sinovima proroèkim. |
39. | A jedan otide u polje da nabere zelja, i nadje divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši saseèe ih u lonac gde beše zelje, jer ih ne poznavahu. |
40. | I usuše ljudima da jedu; a kad stadoše jesti onog zelja, povikaše govoreæi: Smrt je u loncu, èoveèe Božji! I ne mogahu jesti. |
41. | A on reèe: Donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reèe: Uspi ljudima neka jedu. I ne bi više nikakvog zla u loncu. |
42. | A dodje neko iz Val-Salise, i donese èoveku Božjem hleba od prvina, dvadeset hlebova jeèmenih, i novih zrna u klasu. A on reèe: Postavi narodu, neka jedu. |
43. | A sluga mu reèe: Kako æu to postaviti pred sto ljudi? Opet reèe: Postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: Ješæe, i preteæi æe. |
44. | A on im postavi, te jedoše; i preteèe po reèi Gospodnjoj. |
← 2Kings (4/25) → |