← 2Kings (22/25) → |
1. | Osam godina beše Josiji kad poèe carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu beše ime Jedida, kæi Adajeva, iz Voskata. |
2. | On èinjaše što je pravo pred Gospodom, i hodjaše svim putem Davida, oca svog i ne odstupaše ni nadesno ni nalevo. |
3. | A osamnaeste godine carovanja Josijinog posla car Safana, sina Azalije sina Mesulamovog, pisara, u dom Gospodnji, govoreæi: |
4. | Idi ka Helkiji poglavaru sveštenièkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari. |
5. | I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjeg da se opravi što je trošno u domu, |
6. | Drvodeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom. |
7. | Ali da im se ne traže raèuni od novaca koji im se dadu, jer æe verno raditi. |
8. | Tada reèe Helkija, poglavar sveštenièki, Safanu pisaru: Nadjoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je proèita. |
9. | A Safan pisar otide k caru, i javi caru govoreæi: Pokupiše sluge tvoje novce što se nadjoše u domu, predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji. |
10. | I kaza Safan pisar caru govoreæi: Knjigu mi dade Helkija sveštenik. I proèita je Safan caru. |
11. | A kad car èu reèi u zakoniku, razdre haljine svoje. |
12. | I zapovedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu sinu Safanovom i Ahvoru sinu Mihejevom i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevom, govoreæi: |
13. | Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi reèi ove knjige što se nadje; jer je velik gnev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše reèi ove knjige da èine sve onako kako nam je napisano. |
14. | I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proroèici Oldi, ženi Saluma sina Tekuja sina Arasa riznièara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoraše s njom. |
15. | A ona im reèe: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Kažite èoveku koji vas je poslao k meni: |
16. | Ovako veli Gospod: Evo pustiæu zlo na to mesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je proèitao car Judin, |
17. | Zato što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima da bi me gnevili svim delima ruku svojih; zato se gnev moj raspalio na to mesto, i neæe se ugasiti. |
18. | A caru Judinom, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za reèi koje si èuo: |
19. | Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si èuo šta sam govorio za to mesto i za stanovnike njegove da æe biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. |
20. | Zato, evo, ja æu te pribrati k ocima tvojim, i na miru æeš biti pribran u grob svoj, i neæeš oèima svojim videti zlo koje æu pustiti na to mesto. I kazaše to caru. |
← 2Kings (22/25) → |