← 2Kings (17/25) → |
1. | Dvanaeste godine carovanja Ahazovog nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija, sin Ilin, i carova devet godina. |
2. | I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše pre njega. |
3. | Na njega dodje Salmanasar car asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaæaše danak. |
4. | Ali car asirski opazi da Osija hoæe da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju, caru misirskom i ne posla danak godišnji caru asirskom; zato ga opkoli car asirski i svezavši baci ga u tamnicu. |
5. | A car asirski prodje svu zemlju i dodje na Samariju, i bi je tri godine. |
6. | Devete godine Osijine uze car asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima midskim. |
7. | A to bi što sinovi Izrailjevi grešiše Gospodu Bogu svom, koji ih je izveo iz zemlje misirske ispod ruke Faraona, cara misirskog, i bojaše se drugih bogova, |
8. | I hodiše po uredbama naroda koji odagna Gospod ispred sinova Izrailjevih, i kako èiniše carevi Izrailjevi; |
9. | I tajno èiniše sinovi Izrailjevi šta nije pravo pred Gospodom Bogom njihovim, i pogradiše visine po svim gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanih. |
10. | I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom. |
11. | I kadjahu onuda po svim visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i èinjahu zle stvari gneveæi Gospoda. |
12. | I služahu gadnim bogovima, za koje im beše Gospod rekao: Ne èinite to. |
13. | I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svih proroka i svih videlaca govoreæi: Vratite se sa zlih puteva svojih i držite zapovesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima. |
14. | Ali ne poslušaše; nego behu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne verovaše Gospodu Bogu svom. |
15. | I odbaciše uredbe Njegove i zavet Njegov, koji uèini s ocima njihovim, i svedoèanstva Njegova, kojima im svedoèaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji behu oko njih, za koje im beše zapovedio Gospod da ne èine kao oni. |
16. | I ostaviše sve zapovesti Gospoda Boga svog, i naèiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služaše Valu. |
17. | I provodiše sinove svoje i kæeri svoje kroz oganj, i davaše se na vraèanje i gatanje, i prodaše se da èine zlo pred Gospodom gneveæi Ga. |
18. | Zato se Gospod razgnevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino. |
19. | Pa ni Juda ne držaše zapovesti Gospoda Boga svog, nego hodjaše po uredbama koje naèiniše Izrailjci. |
20. | Zato Gospod povrže sve seme Izrailjevo, i muèi ih, i predade ih u ruke onima koji ih plene, dokle ih i odbaci od sebe. |
21. | Jer se otcepiše Izrailjci od doma Davidovog, i postaviše carem Jerovoama, sina Navatovog, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da greše grehom velikim. |
22. | I hodiše sinovi Izrailjevi u svim gresima Jerovoamovim koje je on èinio, i ne odstupiše od njih; |
23. | Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svih sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjeg dana. |
24. | Potom dovede car asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima samarijskim mesto Izrailjaca, i naslediše Samariju, i življahu po gradovima njenim. |
25. | A kad poèeše živeti onde, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu. |
26. | Zato rekoše caru asirskom govoreæi: Ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima samarijskim ne znaju zakone Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakone Boga one zemlje. |
27. | Tada zapovedi car asirski i reèe: Odvedite onamo jednog od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sedi onde, neka ih uèi zakonu Boga one zemlje. |
28. | I tako jedan od sveštenika, koje behu odveli iz Samarije, dodje i nastani se u Vetilju, i uèaše ih kako æe se bojati Gospoda. |
29. | Ali naèiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuæe visina, koje behu naèinili Samarjani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu. |
30. | Jer Vavilonjani naèiniše Sokot-Venotu, a Huæani naèiniše Nergala, a Emaæani naèiniše Asima; |
31. | I Avljani naèiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima sefarvimskim. |
32. | Ali se bojahu Gospoda, i postaviše izmedju sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina; |
33. | Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po obièaju onih naroda iz kojih ih preseliše. |
34. | I do današnjeg dana rade po starim obièajima; ne boje se Gospoda, a ne rade ni po svojim uredbama i obièajima, ni po zakonu i zapovesti što je zapovedio Gospod sinovima Jakova, kome nade ime Izrailj; |
35. | S kojima uèini Gospod zavet i zapovedi im i reèe: Ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava; |
36. | Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje misirske silom velikom i mišicom podignutom, Njega se bojte i Njemu se klanjajte i Njemu prinosite žrtve; |
37. | I uredbe i pravila i zakon i zapovesti što vam je napisao držite izvršujuæi ih uvek, i ne bojte se drugih bogova. |
38. | I ne zaboravljajte zavet koji je uèinio s vama, i ne bojte se drugih bogova. |
39. | Nego Gospoda Boga svog bojte se, i On æe vas izbaviti iz ruku svih neprijatelja vaših. |
40. | Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom obièaju. |
41. | Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih èine do današnjeg dana onako kako su èinili oci njihovi. |
← 2Kings (17/25) → |