← 2Kings (15/25) → |
1. | Godine dvadeset sedme carovanja Jerovoamovog nad Izrailjem zacari se Azarija, sin Amasijin nad Judom. |
2. | Beše mu šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dve godine u Jerusalimu. Materi mu beše ime Jeholija, iz Jerusalima. |
3. | On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvim kao što je èinio Amasija, otac njegov. |
4. | Ali visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kadjaše na visinama. |
5. | A Gospod udari cara, te bi gubav do smrti svoje; i življaše u odvojenom domu; a Jotam, sin carev upravljaše dvorom i sudjaše narodu u zemlji. |
6. | A ostala dela Azarijina i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinih? |
7. | I poèinu Azarija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovom; a na njegovo se mesto zacari Jotam, sin njegov. |
8. | Trideset osme godine carovanja Azarijinog nad Judom zacari se Zaharija, sin Jerovoamov nad Izrailjem u Samariji, i carova šest meseci. |
9. | I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao što su èinili oci njegovi; ne odstupi od grehova Jerovoama, sina Navatovog, kojima navede na greh Izrailja. |
10. | I pobuni se na nj Salum, sin Javisov, i ubi ga pred narodom i pogubi ga, i zacari se na njegovo mesto. |
11. | A ostala dela Zaharijina, eno zapisana su u dnevniku careva Izrailjevih. |
12. | To je reè Gospodnja koju reèe Juju govoreæi: Sinovi tvoji do èetvrtog kolena sedeæe na prestolu Izrailjevom. I zbi se tako. |
13. | Salum, sin Javisov, zacari se trideset devete godine carovanja Ozijinog nad Judom, i carova mesec dana u Samariji. |
14. | Jer Menajim, sin Gadijev iz Terse podiže se i dodje u Samariju i ubi Saluma, sina Javisovog u Samariji, i pogubi ga, i zacari se na njegovo mesto. |
15. | A ostala dela Salumova i buna koju podiže, eto, to je zapisano u dnevniku careva Izrailjevih. |
16. | Tada Menajim raskopa Tapsu i pobi sve koji behu u njoj i u medjama njenim od Terse, jer mu ne otvoriše, zato ih pobi i sve trudne žene njihove raspori. |
17. | Godine trideset devete carovanja Azarijinog nad Judom zacari se Menajim, sin Gadijev nad Izrailjem, i carova deset godina u Samariji. |
18. | I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne odstupi svega veka svog od grehova Jerovoama, sina Navatovog kojima navede na greh Izrailja. |
19. | Tada Ful, car asirski udari na zemlju, a Menajim dade Fulu hiljadu talanata srebra da bi mu pomogao da utvrdi carstvo u svojoj ruci. |
20. | A te novce uze Menajim od Izrailja, od svih bogatih ljudi, da ih da caru asirskom, od svakog po pedeset sikala. Tako se vrati car asirski, i ne zabavi se onde u zemlji. |
21. | A ostala dela Menajimova i šta je god èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Izrailjevih? |
22. | I poèinu Menajim kod otaca svojih, a na njegovo se mesto zacari Fakija, sin njegov. |
23. | Godine pedesete carovanja Azarijinog nad Judom zacari se Fakija, sin Menajimov nad Izrailjem u Samariji, i carova dve godine. |
24. | I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne odstupi od grehova Jerovoama sina Navatovog, kojima navede na greh Izrailja. |
25. | I pobuni se na nj Fekaj sin Remalijin, vojvoda njegov, i ubi ga u Samariji u carskom dvoru, s Argovom i Arijem i s pedeset ljudi sinova Galadovih; i ubivši ga zacari se na njegovo mesto. |
26. | A ostala dela Fakijina i šta je god èinio, eno je zapisano u dnevniku careva Izrailjevih. |
27. | Godine pedeset druge Azarije, cara Judinog, zacari se Fekaj sin Remalijin nad Izrailjem u Samariji, i carova dvadeset godina. |
28. | I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne odstupi od grehova Jerovoama, sina Navatovog, kojima navede na greh Izrailja. |
29. | U vreme Fekaja, cara Izrailjevog dodje Teglat-Felasar car asirski, i uze Ijon i Avel-Vetmahu i Janoh i Kedes i Asor i Galad i Galileju, svu zemlju Neftalimovu, i preseli narod odande u Asiriju. |
30. | Tada se pobuni Osija, sin Ilin na Fekaja, sina Remalijinog i ubi ga i pogubi ga, i zacari se na njegovo mesto dvadesete godine Jotama, sina Ozijinog. |
31. | A ostala dela Fekajeva i sve što je èinio, eno je zapisano u dnevniku careva Izrailjevih. |
32. | Druge godine carovanja Fekaja sina Remalijinog nad Izrailjem zacari se Jotam, sin Ozijin nad Judom. |
33. | Beše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu. Materi mu beše ime Jerusa, kæi Sadokova. |
34. | I èinjaše što je pravo pred Gospodom, sasvim èinjaše kako je èinio Ozija, otac njegov. |
35. | Ali visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kadjaše na visinama. On naèini najviša vrata na domu Gospodnjem. |
36. | A ostala dela Jotamova i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinih? |
37. | U to vreme poèe Gospod puštati na Judu Resina, cara sirskog i Fekaja sina Remalijinog. |
38. | I Jotam poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida oca svog; a na njegovo se mesto zacari Ahaz, sin njegov. |
← 2Kings (15/25) → |