← 2Chronicles (7/36) → |
1. | A kad svrši Solomun molitvu, sidje oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, |
2. | Te ne mogahu sveštenici uæi u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. |
3. | A svi sinovi Izrailjevi videæi gde sidje oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je doveka milost Njegova. |
4. | I car i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom. |
5. | I prinese car Solomun na žrtvu dvadeset i dve hiljade volova i sto i dvadeset hiljada ovaca, i tako posvetiše dom Božji car i sav narod. |
6. | A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pesme Gospodnje što ih beše naèinio car David da hvale Gospoda, jer je doveka milost Njegova, pesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu. |
7. | I posveti Solomun sredinu trema koji je pred domom Gospodnjim, jer onde prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava zahvalnih, jer na bronzanom oltaru koji naèini Solomun, ne mogoše stati žrtve paljenice i dari i pretilina njihova. |
8. | U to vreme svetkova Solomun svetkovinu sedam dana i sav Izrailj s njim, sabor veoma velik od Emata do potoka misirskog. |
9. | I u osmi dan praznovaše praznik, jer posveæivanje oltara svetkovaše sedam dana, i svetkovinu sedam dana. |
10. | A dvadeset treæeg dana sedmog meseca otpusti narod k šatorima njihovim, i behu radosni i veseli radi dobra što uèini Gospod Davidu i Solomunu i Izrailju narodu svom. |
11. | I svrši Solomun dom Gospodnji i dom carski, i bi sreæan u svemu što beše naumio da naèini u domu Gospodnjem i u domu svom. |
12. | Potom javi se Gospod Solomunu noæu i reèe mu: Uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mesto da mi bude dom za žrtve. |
13. | Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, |
14. | I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlih puteva svojih, i ja æu tada uslišiti s neba i oprostiæu im greh njihov, i isceliæu zemlju njihovu. |
15. | I oèi æe moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s tog mesta. |
16. | Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu doveka; i biæe tu oèi moje i srce moje vazda. |
17. | A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj, tvoreæi sve što sam ti zapovedio i držeæi uredbe moje i zakone moje, |
18. | Utvrdiæu presto carstva tvog kako sam obeæao Davidu ocu tvom govoreæi: Neæe ti nestati èoveka koji bi vladao u Izrailju. |
19. | Ali ako se odvratite, i ostavite uredbe moje i zapovesti moje, koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se, |
20. | Tada æu ih istrebiti iz zemlje svoje koju sam im dao, i ovaj dom koji sam posvetio imenu svom odbaciæu od sebe, i uèiniæu od njega prièu i podsmeh medju svim narodima. |
21. | I dom ovaj koliko je slavan, ko god prodje mimo nj, zaèudiæe mu se i reæi æe: Zašto uèini ovo Gospod od ove zemlje i od ovog doma? |
22. | I odgovoriæe se: Jer odustaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje misirske, i uzeše druge bogove i klanjaše im se i služiše im, zato pusti na njih sve ovo zlo. |
← 2Chronicles (7/36) → |