← 2Chronicles (32/36) → |
1. | Posle tih stvari i pošto se one utvrdiše, dodje Senahirim car asirski, i udje u zemlju Judinu, i opkoli tvrde gradove, i mišljaše ih osvojiti. |
2. | A kad vide Jezekija gde dodje Senahirim i gde se okrenu da udari na Jerusalim, |
3. | Uèini veæe s knezovima svojim i s junacima svojim da zaroni izvore vodene, koji behu iza grada, i pomogoše mu. |
4. | Jer se sabra mnoštvo naroda, te zaroniše sve izvore i potok koji teèe posred zemlje govoreæi: Zašto kad dodju carevi asirski da nadju toliko vode? |
5. | I ohrabri se, te ozida vas zid oboreni, i podiže kule, i spolja ozida još jedan zid; i utvrdi Milon u gradu Davidovom, i naèini mnogo oružja i štitova. |
6. | I postavi vojvode nad narodom, i sabra ih k sebi na ulicu kod vrata gradskih, i govori im ljubazno i reèe: |
7. | Budite slobodni i hrabri, ne bojte se i ne plašite se cara asirskog ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veæi nego s njim. |
8. | S njim je mišica telesna a s nama je Gospod Bog naš da nam pomogne i da bije naše bojeve. I narod se osloni na reèi Jezekije cara Judinog. |
9. | Potom Senahirim car asirski dok beše na Lahisu sa svom silom svojom, posla sluge svoje u Jerusalim k Jezekiji caru Judinom i ka svemu narodu Judinom koji beše u Jerusalimu, i poruèi: |
10. | Ovako veli Senahirim car asirski: U šta se uzdate, te stojite u Jerusalimu zatvoreni? |
11. | Ne nagovara li vas Jezekija da vas pomori gladju i žedju govoreæi: Gospod Bog naš izbaviæe nas iz ruke cara asirskog? |
12. | Nije li taj Jezekija oborio visine njegove i oltare njegove, i zapovedio Judi i Jerusalimljanima govoreæi: Klanjajte se samo pred jednim oltarom i na njemu kadite? |
13. | Eda li ne znate šta sam uèinio ja i moji stari od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz mojih ruku? |
14. | Koji je izmedju svih bogova onih naroda koje zatrše oci moji, mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku, da bi mogao vaš Bog vas izbaviti iz moje ruke? |
15. | Nemojte dakle da vas vara Jezekija i da vas tako nagovara, i ne verujte mu; jer nijedan bog nijednog naroda ili carstva nije mogao izbaviti narod svoj iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca, a kamoli æe vaši bogovi izbaviti vas iz mojih ruku? |
16. | I još više govoriše sluge njegove na Gospoda Boga i na Jezekiju, slugu Njegovog. |
17. | A i knjigu napisa ružeæi Gospoda Boga Izrailjevog i govoreæi na Nj reèima: Kao što bogovi naroda zemaljskih nisu izbavili svoj narod iz mojih ruku, tako neæe ni Bog Jezekijin izbaviti narod svoj iz mojih ruku. |
18. | I vikahu glasno judejski narodu jerusalimskom koji beše na zidu da ih uplaše i smetu da bi uzeli grad. |
19. | I govorahu o Bogu jerusalimskom kao o bogovima naroda zemaljskih, koji su delo ruku èoveèjih. |
20. | Tada se pomoli toga radi car Jezekija i prorok Isaija sin Amosov, i vapiše k nebu. |
21. | I posla Gospod andjela, koji pobi sve junake i vojvode i knezove u vojsci cara asirskog, te se vrati sa sramotom u svoju zemlju. I kad udje u kuæu svog boga, ubiše ga onde maèem koji izidjoše iz bedara njegovih. |
22. | Tako saèuva Gospod Jezekiju i narod jerusalimski od ruku Senahirima cara asirskog i od ruku svih drugih, i èuva ih na sve strane. |
23. | I mnogi donošahu dare Gospodu u Jerusalim i zaklade Jezekiji caru Judinom; i od tada se uzvisi pred svim narodima. |
24. | U to vreme razboli se Jezekija na smrt, i pomoli se Gospodu, koji mu progovori i uèini mu èudo. |
25. | Ali Jezekija ne postupi prema dobru koje mu se uèini, jer se ponese srce njegovo; zato se podiže na nj gnev i na Judu i na Jerusalim. |
26. | Ali se ponizi Jezekija zato što se beše ponelo srce njegovo, i on i Jerusalimljani, te ne dodje na njih gnev Gospodnji za života Jezekijinog. |
27. | A imaše Jezekija vrlo veliko blago i slavu; i naèini sebi riznice za srebro i zlato i za drago kamenje i za mirise i za štitove i za svakojake zaklade, |
28. | I staje za dohode od žita i od vina i od ulja, i staje za svakojaku stoku, i torove za ovce. |
29. | I gradove sazida sebi, i imaše mnogo stoke, i ovaca i goveda, jer mu Bog dade veoma veliko blago. |
30. | Isti Jezekija zagradi gornji izvor vode Giona, i pravo je svede dole na zapadnu stranu grada Davidovog; i beše sreæan Jezekija u svakom poslu svom. |
31. | Samo kad dodjoše poslanici knezova vavilonskih, koji poslaše k njemu da raspitaju za èudo koje bi u zemlji, ostavi ga Bog da bi ga iskušao, da bi se znalo sve što mu je u srcu. |
32. | A ostala dela Jezekijina i milosti njegove, eto, to je zapisano u utvari proroka Isaije, sina Amosovog i u knjizi o carevima Judinim i Izrailjevim. |
33. | I poèinu Jezekija kod otaca svojih, i pogreboše ga iznad grobova sinova Davidovih; i uèiniše mu na smrti èast svi Judejci i Jerusalimljani. A na njegovo se mesto zacari Manasija, sin njegov. |
← 2Chronicles (32/36) → |