← 2Chronicles (28/36) → |
1. | Dvadeset godina beše Ahazu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; ali ne èinjaše što je pravo pred Gospodom kao David, otac njegov. |
2. | Jer hodjaše putevima careva Izrailjevih, i još sali likove Valima. |
3. | I sam kadjaše u dolini sina Enomovog, i sažizaše sinove svoje ognjem po gadnim delima onih naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevih. |
4. | I prinošaše žrtve i kadjaše na visinama i po brdima i pod svakim zelenim drvetom. |
5. | Zato ga dade Gospod Bog njegov u ruke caru sirskom, te ga razbiše i zarobiše mu veliko mnoštvo, i odvedoše ih u Damask. Još bi dat u ruke caru Izrailjevom, te ga razbi ljuto. |
6. | Jer Fekaj, sin Remalijin, pobi sto i dvadeset hiljada Judejaca u jedan dan, sve hrabrih ljudi, jer ostaviše Gospoda Boga otaca svojih. |
7. | I Zihrije junak od Jefrema ubi Masiju sina carevog i Azrikama upravitelja dvorskog i Elkanu, drugog do cara. |
8. | I zarobiše sinovi Izrailjevi braæi svojoj dvesta hiljada žena i sinova i kæeri; i zapleniše veliki plen od njih, i odnesoše plen u Samariju. |
9. | A onde beše prorok Gospodnji po imenu Odid, i izidje pred vojsku koja idjaše u Samariju, i reèe im: Gle, Gospod Bog otaca vaših razgnevi se na Judejce, zato ih dade u vaše ruke, te ih pobiste ljuto da do neba dopre. |
10. | I još mislite podvræi sinove Judine i jerusalimske da vam budu robovi i robinje; a niste li i vi sami skrivili Gospodu Bogu svom? |
11. | Zato poslušajte me sada, i vratite natrag to roblje što zarobiste braæi svojoj, jer se raspalio gnev Gospodnji na vas. |
12. | Tada ustaše poglavari sinova Jefremovih: Azarija sin Joananov, Varahija sin Mesilemotov i Jezekija sin Salumov i Amasa sin Adlajev na one što se vraæahu s vojske, |
13. | I rekoše im: Neæete dovesti ovamo to roblje, jer bi nam bilo na greh pred Gospodom što vi mislite domeæuæi na grehe naše i na krivice naše, jer je velika krivica na nama i gnev se raspalio na Izrailja. |
14. | I ostaviše vojnici roblje i plen svoj pred knezovima i svim zborom. |
15. | I ustaše ljudi imenovani i uzeše roblje, i sve gole izmedju njih odenuše iz plena; i kad ih odenuše i obuše, nahraniše ih i napojiše i namazaše, i odvedoše na magarcima sve iznemogle, i dovedoše ih u Jerihon, grad gde ima mnogo palmi, k braæi njihovoj, pa se vratiše u Samariju. |
16. | U to vreme posla car Ahaz k carevima asirskim da mu pomognu. |
17. | Jer još i Idumejci dodjoše i razbiše Judu i odvedoše roblje; |
18. | I Filisteji udariše na gradove po ravni na južnom kraju Judinom, i uzeše Vet-Semes, i Ejalon i Gedirot i Sohot i sela njegova i Tamnu i sela njena i Gimzon i sela njegova, i naseliše se u njima. |
19. | Jer Gospod obaraše Judu s Ahaza cara Izrailjevog, jer odvuèe Judu da grdno greši Gospodu. |
20. | I dodje k njemu Teglat-Felasar, car asirski, i ojadi ga a ne utvrdi. |
21. | Jer Ahaz uze deo iz doma Gospodnjeg i iz doma carskog i od knezova, i dade caru asirskom, ali mu ne pomože. |
22. | I kad beše u nevolji, on još veæma grešaše Gospodu; takav beše car Ahaz. |
23. | I prinošaše žrtve bogovima damaštanskim, koji ga razbiše, i govoraše: Kad bogovi careva sirskih njima pomažu, prinosiæu njima žrtve da bi mi pomagali; ali mu oni biše na to da padne on i sav Izrailj. |
24. | A Ahaz pokupi sudove doma Božijeg, i izlomi sudove doma Božijeg, i zatvori vrata doma Gospodnjeg i naèini sebi oltare po svim uglovima u Jerusalimu. |
25. | I u svakom gradu Judinom naèini visine da kadi bogovima tudjim; i gnevi Gospoda Boga otaca svojih. |
26. | A ostala dela njegova i svi putevi njegovi prvi i poslednji, eto zapisani su u knjizi o carevima Judinim i Izrailjevim. |
27. | I poèinu Ahaz kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Jerusalimu; ali ga ne metnuše u grob careva Izrailjevih. I zacari se na njegovo mesto Jezekija, sin njegov. |
← 2Chronicles (28/36) → |