← 2Chronicles (15/36) → |
1. | Tada duh Božji dodje na Azariju, sina Odidovog; |
2. | Te otide pred Asu i reèe mu: Èujte me, Aso i sve pleme Judino i Venijaminovo; Gospod je s vama, jer ste vi s Njim; i ako Ga ustražite, naæi æete Ga; ako li Ga ostavite, i On æe vas ostaviti. |
3. | Dugo je Izrailj bez pravog Boga i bez sveštenika uèitelja, i bez zakona. |
4. | A da su se u nevolji svojoj obratili ka Gospodu Bogu Izrailjevom i tražili Ga, našli bi Ga. |
5. | Ali u ovo vreme ne može se na miru odlaziti ni dolaziti; jer je nemir velik medju svim stanovnicima zemaljskim; |
6. | I potiru narod jedan drugi, i gradovi jedan drugi, jer ih Bog smete svakojakim nevoljama. |
7. | Zato vi budite hrabri i nemojte da vam klonu ruke, jer ima plata za vaš trud. |
8. | A kad èu Asa te reèi i proroštvo proroka Odida, ohrabri se, i istrebi gadne bogove iz sve zemlje Judine i Venijaminove i iz gradova koje beše uzeo u gori Jefremovoj, i ponovi oltar Gospodnji koji beše pred tremom Gospodnjim. |
9. | Potom sazva sve pleme Judino i Venijaminovo i došljake koji behu kod njih od Jefrema i Manasije i Simeuna, jer ih mnogo prebeže k njemu iz naroda Izrailjevog kad videše da je Gospod Bog njegov s njim. |
10. | I skupiše se u Jerusalim treæeg meseca petnaeste godine carovanja Asinog. |
11. | I u onaj dan prinesoše Gospodu žrtve od plena koji dognaše, sedam stotina volova i sedam hiljada ovaca. |
12. | I uhvatiše veru da traže Gospoda Boga otaca svojih svim srcem svojim i svom dušom svojom; |
13. | A ko god ne bi tražio Gospoda Boga Izrailjevog, da se pogubi, bio mali ili veliki, èovek ili žena. |
14. | I zakleše se Gospodu glasom velikim i uz klikovanje i uz trube i rogove. |
15. | I radovaše se sav narod Judin radi te zakletve, jer iz svega srca svog zakleše se, i od sve volje svoje tražiše Ga i nadjoše Ga; i Gospod im dade mir odsvuda. |
16. | Jošte i Mahu, mater svoju, svrže Asa s vlasti, jer beše naèinila u lugu idola; i Asa obali idola njenog i izlomi ga i sažeže na potoku Kedronu. |
17. | Ali visine ne biše oborene u Izrailju, ali srce Asino beše pravo svega veka njegovog. |
18. | I unese u dom Božji šta beše posvetio otac njegov i šta beše sam posvetio, srebro i zlato i sudove. |
19. | I ne bi rata do trideset pete godine carovanja Asinog. |
← 2Chronicles (15/36) → |