←  1Samuel (7/31)  →
1. Tada dodjoše ljudi iz Kirijat-Jarima: i uzeše kovèeg Gospodnji, i odnesoše ga u kuæu Avinadavovu na brdu, a Eleazara, sina njegovog, posvetiše da èuva kovèeg Gospodnji.
2. A kad kovèeg osta u Kirijat-Jarimu, prodje mnogo vremena, dvadeset godina, i plakaše sav dom Izrailjev za Gospodom.
3. A Samuilo reèe svemu domu Izrailjevom govoreæi: Ako se svim srcem svojim obraæate ka Gospodu, povrzite tudje bogove izmedju sebe i Astarote, i spremite srce svoje za Gospoda, Njemu jedinom služite, pa æe vas izbaviti iz ruku filistejskih.
4. I povrgoše sinovi Izrailjevi Vale i Astarote, i služiše Gospodu jedinom.
5. Potom reèe Samuilo: Skupite svega Izrailja u Mispu, da se pomolim Gospodu za vas.
6. I skupiše se u Mispu, i crpuæi vodu prolivaše pred Gospodom, i postiše onaj dan, i onde rekoše: Sagrešismo Gospodu. I Samuilo sudjaše sinovima Izrailjevim u Mispi.
7. A Filisteji kad èuše da su se sinovi Izrailjevi skupili u Mispu, izidjoše knezovi filistejski na Izrailja. A kad to èuše sinovi Izrailjevi, uplašiše se od Filisteja.
8. I rekoše sinovi Izrailjevi Samuilu: Ne prestaj vapiti za nas ka Gospodu Bogu našem, eda bi nas izbavio iz ruku filistejskih.
9. Tada Samuilo uze jedno jagnje odojèe, i prinese ga svega Gospodu na žrtvu paljenicu; i vapi Samuilo ka Gospodu za Izrailja, i usliši ga Gospod.
10. I kad Samuilo prinošaše žrtvu paljenicu, približiše se Filisteji da udare na Izrailja; ali zagrme Gospod grmljavinom velikom u onaj dan na Filisteje i smete ih, i biše pobijeni pred Izrailjem.
11. A Izrailjci izidjoše iz Mispe, i poteraše Filisteje, i biše ih do pod Vet-Har.
12. Tada uze Samuilo kamen, i metnu ga izmedju Mispe i Sena, i nazva ga Even-Ezer, jer reèe: Dovde nam Gospod pomože.
13. Tako biše pokoreni Filisteji, i više ne dolaziše na medju Izrailjevu. I ruka Gospodnja beše protiv Filisteja svega veka Samuilovog.
14. I povratiše se Izrailju gradovi, koje behu uzeli Filisteji Izrailju, od Akarona do Gata, i medje njihove izbavi Izrailj iz ruku filistejskih; i bi mir medju Izrailjem i Amorejima.
15. A Samuilo sudjaše Izrailju svega veka svog.
16. I iduæi svake godine obilažaše Vetilj i Galgal i Mispu, i sudjaše Izrailju u svim tim mestima.
17. Potom se vraæaše u Ramu, jer onde beše kuæa njegova, i sudjaše onde Izrailju, i onde naèini oltar Gospodu.
←  1Samuel (7/31)  →