← 1Samuel (28/31) → |
1. | I u ono vreme skupiše Filisteji vojsku svoju da zavojšte na Izrailja; i reèe Ahis Davidu: Znaj da æeš iæi sa mnom na vojsku ti i tvoji ljudi. |
2. | A David reèe Ahisu: Sad æeš videti šta æe uèiniti tvoj sluga. A Ahis reèe Davidu: Zato æu te postaviti da si èuvar glave moje svagda. |
3. | A Samuilo beše umro, i plaka za njim sav Izrailj, i pogreboše ga u Rami, u njegovom gradu. I Saul beše istrebio iz zemlje gatare i vraèare. |
4. | I Filisteji skupivši se dodjoše i stadoše u logor kod Sunima; skupi i Saul sve Izrailjce, i stadoše u logor kod Gelvuje. |
5. | Saul pak videæi vojsku filistejsku uplaši se, i srce mu uzdrhta veoma. |
6. | I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu ni preko Urima, ni preko proroka. |
7. | I Saul reèe slugama svojim: Tražite mi ženu s duhom vraèarskim, da otidem k njoj i upitam je. A sluge mu rekoše: Evo u Endoru ima žena u kojoj je duh vraèarski. |
8. | Tada se Saul preruši obukav druge haljine, i otide sa dva èoveka, i dodje k onoj ženi noæu; i on joj reèe: Hajde vraèaj mi duhom vraèarskim, i dozovi mi onog kog ti kažem. |
9. | Ali mu žena reèe: Ta ti znaš šta je uèinio Saul i kako je istrebio iz zemlje gatare i vraèare; zašto dakle meæeš zamku duši mojoj da me ubiješ? |
10. | A Saul joj se zakle Gospodom govoreæi: Tako živ bio Gospod! Neæe ti biti ništa za to. |
11. | Tada reèe žena: Koga da ti dozovem? A on reèe: Samuila mi dozovi. |
12. | A kad žena vide Samuila, povika glasno, i reèe žena Saulu govoreæi: Zašto si me prevario? Ta ti si Saul. |
13. | A car joj reèe: Ne boj se; nego šta si videla? A žena reèe Saulu: Bogove sam videla gde izlaze iz zemlje. |
14. | On joj opet reèe: Kakav je? Ona mu reèe: Star èovek izlazi ogrnut plaštem. Tada razume Saul da je Samuilo, i savi se licem do zemlje i pokloni se. |
15. | A Samuilo reèe Saulu: Zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: U nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je odstupio od mene, i ne odgovori mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta æu èiniti. |
16. | A Samuilo reèe: Pa što mene pitaš, kad je Gospod odstupio od tebe i postao ti neprijatelj? |
17. | Gospod je uèinio kako je kazao preko mene; jer je Gospod istrgao carstvo iz tvoje ruke i dao ga bližnjemu tvom Davidu; |
18. | Jer nisi poslušao glas Gospodnji, niti si izvršio žestoki gnev Njegov na Amaliku; zato ti je danas Gospod to uèinio. |
19. | I Gospod æe predati i Izrailja s tobom u ruke Filistejima; te æeš sutra ti i sinovi tvoji biti kod mene; i logor izrailjski predaæe Gospod u ruke Filistejima. |
20. | A Saul ujedanput pade na zemlju koliki je dug, jer se vrlo uplaši od reèi Samuilovih, i ne beše snage u njemu, jer ne beše ništa jeo sav dan i svu noæ. |
21. | Tada žena pristupi k Saulu i videæi ga vrlo uplašenog reèe mu: Evo, sluškinja te je tvoja poslušala, i nisam za život svoj marila da bih te poslušala šta si mi kazao. |
22. | Nego sada i ti poslušaj šta æe ti sluškinja tvoja kazati: Postaviæu ti malo hleba, te jedi da se okrepiš da se možeš vratiti svojim putem. |
23. | A on ne hte, i reèe: Neæu jesti. Ali navališe na nj sluge njegove i žena, te ih posluša, i ustavši sa zemlje sede na postelju. |
24. | A žena imaše kod kuæe tele ugojeno, i brže ga zakla, i uze brašna te umesi i ispeèe hlebove presne. |
25. | Potom postavi Saulu i slugama njegovim, te jedoše. A posle ustaše i otidoše iste noæi. |
← 1Samuel (28/31) → |