← 1Samuel (24/31) → |
1. | A David otišavši odande stade na tvrdim mestima engadskim. |
2. | I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreæi: Eno Davida u pustinji engadskoj. |
3. | Tada uze Saul tri hiljade ljudi izabranih iz svega Izrailja, i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gde su divokoze. |
4. | I dodje k torovima ovèijim ukraj puta gde beše peæina; i Saul udje u nju rad sebe; a David i njegovi ljudi sedjahu u kraju u peæini. |
5. | I rekoše Davidu ljudi njegovi: Evo dana, za koji ti reèe Gospod: Evo ja ti predajem neprijatelja tvog u ruke da uèiniš šta ti je volja. I David usta, te polako odseèe skut od plašta Saulovog. |
6. | A posle zadrhta srce Davidu što odseèe skut Saulu. |
7. | I reèe svojim ljudima: Ne dao Bog da to uèinim gospodaru svom, pomazaniku Gospodnjem, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji. |
8. | I odvrati reèima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz peæine podje svojim putem. |
9. | Potom David usta, i izašav iz peæine stade vikati za Saulom govoreæi: Care gospodine! A Saul se obazre, a David se savi licem do zemlje i pokloni se. |
10. | I reèe David Saulu: Zašto slušaš šta ti kažu ljudi koji govore: Eto David traži zlo tvoje? |
11. | Evo, danas videše oèi tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj peæini, i rekoše mi da te ubijem: ali te poštedeh, i rekoh: Neæu dignuti ruku svoju na gospodara svog, jer je pomazanik Gospodnji. |
12. | Evo, oèe moj, evo vidi skut od plašta svog u mojoj ruci: odsekoh skut od plašta tvog, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj, i da ti nisam zgrešio; a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš. |
13. | Gospod neka sudi izmedju mene i tebe, i neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neæe podignuti na te. |
14. | Kako kaže stara prièa: Od bezbožnih izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neæe podignuti na te. |
15. | Za kim je izašao car Izrailjev? Koga goniš, mrtvog psa, buvu jednu. |
16. | Gospod neka bude sudija, i neka rasudi izmedju mene i tebe; On neka vidi i raspravi moju parnicu i izbavi me iz ruke tvoje. |
17. | A kad izgovori David ove reèi Saulu, reèe Saul: Je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj zaplaka. |
18. | I reèe Davidu: Praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi uèinio. |
19. | I danas si mi pokazao da mi dobro èiniš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi. |
20. | I ko bi našavši neprijatelja svog pustio ga da ide dobrim putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi uèinio danas. |
21. | I sada, evo, znam da æeš zacelo biti car, i jako æe biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo. |
22. | Zato mi se sada zakuni Gospodom da neæeš istrebiti seme moje posle mene, ni ime moje zatrti u domu oca mog. (24:23) I zakle se David Saulu; i Saul otide kuæi svojoj, a David i ljudi njegovi otidoše na tvrdo mesto. |
← 1Samuel (24/31) → |