← 1Samuel (16/31) → |
1. | A Gospod reèe Samuilu: Dokle æeš ti plakati za Saulom kad ga ja odbacih da ne caruje više nad Izrailjem? Napuni rog svoj ulja, i hodi da te pošaljem k Jeseju Vitlejemcu, jer izmedju njegovih sinova izabrah sebi cara. |
2. | A Samuilo reèe: Kako da idem? Jer æe èuti Saul, pa æe me ubiti. A Gospod odgovori: Uzmi sa sobom junicu iz goveda, pa reci: Dodjoh da prinesem žrtvu Gospodu. |
3. | I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja æu ti pokazati šta æeš èiniti, i pomaži mi onog koga ti kažem. |
4. | I uèini Samuilo kako mu kaza Gospod, i dodje u Vitlejem; a starešine gradske uplašivši se istrèaše preda nj, i rekoše mu: Jesi li došao dobro? |
5. | A on reèe: Dobro; došao sam da prinesem žrtvu Gospodu; osveštajte se i hodite sa mnom na žrtvu. Pa osvešta i Jeseja i sinove njegove i pozva ih na žrtvu. |
6. | I kad dodjoše videvši Elijava reèe: Jamaèno je pred Gospodom pomazanik Njegov. |
7. | Ali Gospod reèe Samuilu: Ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegovog, jer sam ga odbacio; jer ne gledam na šta èovek gleda: Èovek gleda šta je na oèima, a Gospod gleda na srce. |
8. | I dozva Jesej Avinadava, i reèe mu da ide pred Samuila. A on reèe: Ni tog nije izabrao Gospod. |
9. | Potom Jesej reèe Sami da ide. A on reèe: Ni tog nije izabrao Gospod. |
10. | Tako reèe Jesej te prodjoše sedam sinova njegovih pred Samuila; a Samuilo reèe Jeseju: Nije Gospod izabrao tih. |
11. | Potom reèe Samuilo Jeseju: Jesu li ti to svi sinovi? A on reèe: Ostao je još najmladji; eno ga, pase ovce. Tada reèe Samuilo Jeseju: Pošlji, te ga dovedi, jer neæemo sedati za sto dokle on ne dodje. |
12. | I posla, te ga dovede. A beše smedj, lepih oèiju i lepog stasa. I Gospod reèe: Ustani, pomaži ga, jer je to. |
13. | Tada Samuilo uze rog sa uljem, i pomaza ga usred braæe njegove; i sidje duh Gospodnji na Davida i osta na njemu od tog dana. Potom usta Samuilo i otide u Ramu. |
14. | A duh Gospodnji otide od Saula, i uznemiravaše ga zao duh od Gospoda. |
15. | I rekoše Saulu sluge njegove: Gle, sada te uznemiruje zli duh Božiji. |
16. | Neka gospodar naš zapovedi slugama svojim koje stoje pred tobom, da potraže èoveka koji zna udarati u gusle, pa kad te napadne zli duh Božji, neka udara rukom svojom, i odlakšaæe ti. |
17. | I reèe Saul slugama svojim: Potražite èoveka koji zna dobro udarati u gusle, i dovedite mi ga. |
18. | A jedan izmedju sluga njegovih odgovori i reèe: Evo, ja znam sina Jeseja Vitlejemca, koji ume dobro udarati u gusle, i hrabar je junak i ubojnik, i pametan je i lep, i Gospod je s njim. |
19. | I Saul posla ljude k Jeseju i poruèi: Pošlji mi Davida sina svog koji je kod ovaca. |
20. | A Jesej uze magarca i hleba i mešinu vina i jedno jare, i posla Saulu po Davidu, sinu svom. |
21. | I David dodje k Saulu i izadje preda nj, i omile Saulu veoma, te ga postavi da mu nosi oružje. |
22. | Potom posla Saul k Jeseju i poruèi: Neka David ostane kod mene, jer je našao milost preda mnom. |
23. | I kad bi duh Božji napao Saula, David uzevši gusle udarao bi rukom svojom, te bi Saul odahnuo i bilo bi mu bolje, jer bi zli duh otišao od njega. |
← 1Samuel (16/31) → |