← 1Samuel (10/31) → |
1. | Tada Samuilo uze uljanicu, i izli mu ulje na glavu, pa ga poljubi, i reèe mu: Eto, nije li te pomazao Gospod nad nasledstvom svojim da mu budeš vodj? |
2. | Kad otideš danas od mene, naæi æeš dva èoveka kod groba Rahiljinog u kraju Venijaminovom u Selsi, koji æe ti reæi: Našle su se magarice, koje si pošao da tražiš, i evo otac tvoj ne mareæi za magarice zabrinuo se za vas govoreæi: Šta æu èiniti poradi sina svog? |
3. | I otišavši odande dalje kad dodješ u ravnicu tavorsku, srešæe te onde tri èoveka iduæi k Bogu u Vetilj, noseæi jedan tri jareta, a drugi noseæi tri hleba, a treæi noseæi mešinu vina. |
4. | Pa æe te upitati za zdravlje, i daæe ti dva hleba, koje primi iz ruku njihovih. |
5. | Potom æeš doæi na hum Božji, gde je straža filistejska, i kad udješ u grad, srešæe te gomila proroka silazeæi s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni æe prorokovati. |
6. | I siæi æe na te duh Gospodnji, te æeš prorokovati s njima, i postaæeš drugi èovek. |
7. | I kad ti dodju ti znaci, èini šta ti dodje na ruku, jer je Bog s tobom. |
8. | Potom æeš otiæi pre mene u Galgal, i gle, ja æu doæi k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana èekaj dokle dodjem k tebi i kažem ti šta æeš èiniti. |
9. | I kad se okrete da ide od Samuila, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše onaj dan. |
10. | I kad dodjoše na hum, gle, srete ga gomila proroka, i dodje na nj duh Božji, i prorokova medju njima. |
11. | I kad ga videše, svi koji ga poznavahu od pre gde prorokuje s prorocima, rekoše jedan drugom: Šta to bi od sina Kisovog? Eda li je i Saul medju prorocima? |
12. | A jedan odande odgovori i reèe: Ko li im je otac? Otuda posta prièa: Eda li je i Saul medju prorocima? |
13. | I prestavši prorokovati dodje na goru. |
14. | A stric Saulov reèe njemu i momku njegovom: Kuda ste išli? A on odgovori: Da tražimo magarice; i kad videsmo da ih nigde nema, otidosmo k Samuilu. |
15. | A Stric Saulov reèe: Kaži mi šta vam je rekao Samuilo? |
16. | A Saul reèe stricu svom: Kazao nam je da su se našle magarice. Ali mu ne reèe za carstvo što mu je kazao Samuilo. |
17. | A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu. |
18. | I reèe sinovima Izrailjevim: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku misirskih i iz ruku svih carstava koja vas muèahu. |
19. | A vi danas odbaciste Boga svog, koji vas sam izbavlja od svih zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: Postavi cara nad nama. Sada dakle stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po hiljadama svojim. |
20. | I privede Samuilo sva plemena Izrailjeva, i pade na pleme Venijaminovo. |
21. | Potom privede pleme Venijaminovo po porodicama njegovim, i pade na porodicu Matrijevu; potom pade na Saula, sina Kisovog. I tražiše ga, ali se ne nadje. |
22. | Tada opet upitaše Gospoda: Hoæe li još doæi ovamo taj èovek? A Gospod reèe: Eto sakrio se za prtljagom. |
23. | Tada otrèaše, i dovedoše ga odande. I stade usred naroda, i beše glavom viši od svega naroda. |
24. | I reèe Samuilo svemu narodu: Vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu? I sav narod povika i reèe: Da živi car! |
25. | Tada Samuilo kaza narodu prava carska i napisa u knjigu, i metnu je pred Gospodom. Potom Samuilo raspusti narod da ide svak svojoj kuæi. |
26. | I Saul takodje otide svojoj kuæi u Gavaju, i s njim otidoše vojnici, kojima Bog taknu srca. |
27. | A ljudi nevaljali rekoše: Taj li æe nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dar. Ali se on uèini kao da nije èuo. |
← 1Samuel (10/31) → |