1Samuel (1/31) → |
1. | Beše jedan èovek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kome ime beše Elkana sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufovog, Efraæanin. |
2. | I imaše dve žene, jednoj beše ime Ana a drugoj Fenina; i Fenina imaše dece, a Ana nemaše dece. |
3. | I idjaše taj èovek svake godine iz svog grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a onde behu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji. |
4. | I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini ženi svojoj i svim sinovima njenim i kæerima njenim po deo; |
5. | Ani pak dade dva dela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod beše zatvorio matericu. |
6. | I protivnica je njena vrlo cveljaše prkoseæi joj što joj Gospod beše zatvorio matericu. |
7. | Tako èinjaše Elkana svake godine, i Ana hodjaše u dom Gospodnji, a ona je cveljaše, te plakaše i ne jedjaše. |
8. | A Elkana muž njen reèe joj jednom: Ana, zašto plaèeš? I zašto ne jedeš? I zašto je srce tvoje neveselo? Nisam li ti ja bolji nego deset sinova? |
9. | A Ana usta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sedjaše na stolici, na pragu doma Gospodnjeg. |
10. | I ona, tužna u srcu pomoli se Gospodu plaèuæi mnogo. |
11. | I zavetova se govoreæi: Gospode nad vojskama! Ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško èedo, ja æu ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neæe preæi preko glave njegove. |
12. | I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njena. |
13. | Ali Ana govoraše u srcu svom, usta joj se samo micahu a glas joj se ne èujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana. |
14. | Pa joj reèe Ilije: Dokle æeš biti pijana? Otrezni se od vina svog. |
15. | Ali Ana odgovori i reèe: Nisam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nisam pila vina ni silovitog piæa; nego izlivam dušu svoju pred Gospodom. |
16. | Nemoj jednaèiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad. |
17. | Tada odgovori Ilije i reèe: Idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, za šta si Ga molila. |
18. | A ona reèe: Neka nadje sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem, i jede, i lice joj ne beše više kao pre. |
19. | I sutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i dodjoše kuæi svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje. |
20. | I kad bi vreme, pošto Ana zatrudne, rodi sina i nade mu ime Samuilo, jer, reèe, isprosih ga u Gospoda. |
21. | Potom podje onaj èovek Elkana sa svim domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavet svoj. |
22. | Ali Ana ne podje, jer reèe mužu svom: Dokle odojim dete, onda æu ga odvesti da izadje pred Gospoda i ostane onde do veka. |
23. | I reèe joj Elkana, muž njen: Èini kako ti drago; ostani dokle god ne odojiš; samo da hoæe Gospod ispuniti reè svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svog dokle ga ne odoji. |
24. | A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i meh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dete beše još malo. |
25. | I zaklaše tele i dovedoše dete k Iliju. |
26. | I ona reèe: Èuj gospodaru, kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovde kod tebe moleæi se Gospodu. |
27. | Molih se za ovo dete, i ispuni mi Gospod molbu moju, za šta sam Ga molila. |
28. | Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se onde Gospodu. |
1Samuel (1/31) → |