← 1Kings (3/22) → |
1. | A Solomun se oprijatelji s faraonom, carem misirskim, i oženi se kæerju faraonovom, i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid oko Jerusalima. |
2. | Ali narod prinošaše žrtve na visinama; jer još ne beše sazidan dom imenu Gospodnjem do tada. |
3. | A Solomun ljubljaše Gospoda hodeæi po uredbama oca svog Davida, samo što na visinama prinošaše žrtve i kadjaše. |
4. | Zato otide car u Gavaon da onde prinese žrtvu, jer to beše velika visina; i Solomun prinese hiljadu žrtava paljenica na onom oltaru. |
5. | I javi se Gospod Solomunu u Gavaonu noæu u snu, i reèe Bog: Išti šta hoæeš da ti dam. |
6. | A Solomun reèe: Ti si uèinio veliku milost sluzi svom Davidu ocu mom, kao što je hodio pred Tobom verno i pravedno i s pravim srcem prema Tebi; i saèuvao si mu ovu veliku milost, te mu dao sina da sedi na prestolu njegovom, kao što se vidi danas. |
7. | I tako Gospode Bože moj, Ti si postavio slugu svog carem na mesto Davida oca mog, a ja sam mlad, niti znam polaziti ni dolaziti. |
8. | I Tvoj je sluga medju narodom Tvojim, koji si izabrao, narodom velikim, koji se ne može izbrojati ni proraèunati od množine. |
9. | Daj dakle sluzi svom srce razumno da može suditi narodu Tvom i raspoznavati dobro i zlo. Jer ko može suditi narodu Tvom tako velikom? |
10. | I bi milo Gospodu što Solomun to zaiska. |
11. | I reèe mu Bog: Kad to išteš, a ne išteš dug život niti išteš blago niti išteš duše neprijatelja svojih nego išteš razum da umeš suditi; |
12. | Evo uèinih po tvojim reèima; evo ti dajem srce mudro i razumno da takvog kakav si ti ni pre tebe nije bilo niti æe posle tebe nastati takav kakav si ti. |
13. | A svrh toga dajem ti i šta nisi iskao, i blago i slavu, da takvog kakav æeš ti biti neæe biti medju carevima svega veka tvog. |
14. | I ako uzideš mojim putevima držeæi uredbe moje i zapovesti moje, kao što je išao David otac tvoj, produžiæu dane tvoje. |
15. | Tada se probudi Solomun, i gle, ono beše san. I dodje u Jerusalim, i stavši pred kovèeg zaveta Gospodnjeg prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne, i poèasti sve sluge svoje. |
16. | Tada dodjoše dve žene kurve k caru, i stadoše pred njim. |
17. | I reèe jedna žena: Ah, gospodaru; ja i ova žena sedimo u jednoj kuæi, i porodih se kod nje u istoj kuæi. |
18. | A treæi dan posle mog porodjaja porodi se i ova žena, i bejasmo zajedno i ne beše niko drugi s nama u kuæi, samo nas dve bejasmo u kuæi. |
19. | I umre sin ove žene noæas, jer ona leže na nj. |
20. | Pa ustavši u po noæi uze sina mog iskraj mene, kad sluškinja tvoja spavaše, i stavi ga sebi u naruèje, a sina svog mrtvog stavi meni u naruèje. |
21. | A kad ustah ujutru da podojim sina svog, a to mrtav; ali kad razgledah ujutru, a to, ne beše moj sin, kog ja rodih. |
22. | Tada reèe druga žena: Nije tako; nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je sin onaj mrtvi. Ali ona reèe: Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. Tako govorahu pred carem. |
23. | A car reèe: Ova kaže: Ovaj je živi moj sin, a tvoj je sin ovaj mrtvi; a ona kaže: Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. |
24. | I reèe car: Dajte mi maè. I donesoše maè pred cara. |
25. | Tada reèe car: Rasecite živo dete na dvoje, i podajte polovinu jednoj i polovinu drugoj. |
26. | Tada žena koje sin beše živi reèe caru, jer joj se uskoleba utroba za sinom: Ah, gospodaru, podajte njoj dete živo, a nemojte ga ubijati. A ona reèe: Neka ne bude ni meni ni tebi, rasecite ga. |
27. | Tada odgovori car i reèe: Podajte onoj živo dete, nemojte ga ubiti, ona mu je mati. |
28. | I sav Izrailj èu sud koji izreèe car, i pobojaše se cara; jer videše da je u njemu mudrost Božja da sudi. |
← 1Kings (3/22) → |