← 1Kings (19/22) → |
1. | A Ahav pripovedi Jezavelji sve što je uèinio Ilija i kako je sve proroke isekao maèem. |
2. | Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruèi mu: Tako da uèine bogovi i tako da dodadu, ako sutra u ovo doba ne uèinim od tebe šta je od koga god tih. |
3. | A on videæi to usta i otide duše svoje radi, i dodje u Virsaveju Judinu, i onde ostavi momka svog. |
4. | A sam otide u pustinju dan hoda; i došav sede pod smreku, i zažele da umre, i reèe: Dosta je veæ, Gospode, primi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih. |
5. | Potom leže i zaspa pod smrekom. A gle, andjeo taknu ga i reèe mu: Ustani, jedi. |
6. | A on pogleda, i gle, èelo glave mu hleb na ugljenu peèen i krèag vode. I jede i napi se, pa leže opet. |
7. | A andjeo Gospodnji dodje opet drugom, i taknu ga govoreæi: Ustani, jedi, jer ti je put dalek. |
8. | A on ustavši jede i napi se; potom okrepivši se onim jelom ide èetrdeset dana i èetrdeset noæi dokle dodje na goru Božju Horiv. |
9. | A onde udje u jednu peæinu i zanoæi u njoj; i gle, reè Gospodnja dodje mu govoreæi: Šta æeš ti tu, Ilija? |
10. | A on reèe: Revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavet Tvoj, Tvoje oltare razvališe, i proroke Tvoje pobiše maèem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. |
11. | A On reèe: Izidji i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vetar, koji brda razvaljivaše i stene razlamaše; ali Gospod ne beše u vetru; a iza vetra dodje trus; ali Gospod ne beše u trusu; |
12. | A iza trusa dodje oganj; ali Gospod ne beše u ognju. A iza ognja dodje glas tih i tanak. |
13. | A kad to èu Ilija, zakloni lice svoje plaštom i izašav stade na vratima od peæine. I gle, dodje mu glas govoreæi: Šta æeš ti tu, Ilija? |
14. | A on reèe: Revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavet Tvoj, Tvoje oltare razvališe, i proroke Tvoje pobiše maèem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. |
15. | Tada mu reèe Gospod: Idi, vrati se svojim putem u pustinju damaštansku, i kad dodješ pomaži Azaila za cara nad sirijom. |
16. | A Juja, sina Nimsijinog, pomaži za cara nad Izrailjem, a Jelisija, sina Safatovog iz Avel-Meole pomaži za proroka mesto sebe. |
17. | Jer ko uteèe od maèa Azailovog njega æe pogubiti Juj; a ko uteèe od maèa Jujevog njega æe pogubiti Jelisije. |
18. | Ali sam ostavio u Izrailju sedam hiljada, koji ni jedan ne saviše kolena pred Valom, niti ga ustima svojim celivaše. |
19. | I otide od njega i nadje Jelisija, sina Safatovog gde ore, i dvanaest jarmova pred njim, a sam beše kod dvanaestog; i iduæi mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj. |
20. | A on ostavi volove, i otrèa za Ilijom i reèe: Da celujem oca svog i mater svoju; pa æu iæi za tobom. A on mu reèe: Idi, vrati se, jer šta sam ti uèinio? |
21. | I on se vrati od njega, i uze jaram volova i zakla ih, i na drvima od pluga skuva meso i dade ga narodu, te jedoše; potom ustavši otide za Ilijom i služaše mu. |
← 1Kings (19/22) → |