← 1Kings (18/22) → |
1. | Posle mnogo vremena, treæe godine, dodje reè Gospodnja Iliji govoreæi: Idi, pokaži se Ahavu, i pustiæu dažd na zemlju. |
2. | I otide Ilija da se pokaže Ahavu, i beše velika glad u Samariji. |
3. | I Ahav dozva Avdiju, koji beše upravitelj dvora njegovog; a Avdija se bojaše Gospoda veoma. |
4. | Jer kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje, uze Avdija sto proroka, i sakri ih, po pedeset u jednu peæinu, i hrani ih hlebom i vodom. |
5. | I reèe Ahav Avdiji: Podji po zemlji na izvore i na potoke, eda bismo našli trave da saèuvamo u životu konje i mazge, da nam ne izgine stoka. |
6. | I podeliše medju se zemlju kuda æe iæi; Ahav otide jednim putem sam, a Avdija otide drugim putem sam. |
7. | A kad Avdija beše na putu, gle, srete ga Ilija; i on ga pozna, i pade nièice, i reèe: Jesi li ti, gospodaru moj Ilija? |
8. | A on mu reèe: Ja sam; idi, kaži gospodaru svom: Evo Ilije. |
9. | A on reèe: Šta sam zgrešio, da slugu svog predaš u ruke Ahavu da me pogubi? |
10. | Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nema naroda ni carstva kuda nije slao gospodar moj da te traže; i rekoše: Nema ga. A on zakle carstva i narode da te ne mogu da nadju. |
11. | A ti sada kažeš: Idi, kaži gospodaru svom: Evo Ilije. |
12. | A kad ja otidem od tebe, duh æe te Gospodnji odneti, a ja neæu znati kuda; pa da otidem i prokažem Ahavu, a on da te ne nadje, ubiæe me; a sluga se tvoj boji Gospoda od mladosti svoje. |
13. | Nije li kazano gospodaru mom šta sam uèinio kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje? Kako sakrih stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednu peæinu, i hranih ih hlebom i vodom. |
14. | A ti sada kažeš: Idi, kaži gospodaru svom: Evo Ilije. Ubiæe me. |
15. | A Ilija reèe: Tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas æu mu se pokazati. |
16. | Tada otide Avdija pred Ahava, i kaza mu; i Ahav otide pred Iliju. |
17. | A kad vide Ahav Iliju, reèe mu Ahav: Jesi li ti onaj što nesreæu donosiš na Izrailja? |
18. | A on reèe: Ne donosim ja nesreæu na Izrailja, nego ti i dom oca tvog ostavivši zapovesti Gospodnje i pristavši za Valima. |
19. | Nego sada pošalji i saberi k meni svega Izrailja na goru karmilsku, i èetiri stotine i pedeset proroka Valovih i èetiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim. |
20. | I posla Ahav k svim sinovima Izrailjevim, i sabra one proroke na goru karmilsku. |
21. | Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reèe: Dokle æete hramati na obe strane? Ako je Gospod Bog, idite za Njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni reèi. |
22. | A Ilija reèe narodu: Ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovih ima èetiri stotine i pedeset. |
23. | Dajte nam dva junca, i neka oni izaberu sebi jednog, i neka ga iseku na komade i metnu na drva, ali oganj da ne podmeæu; a ja æu prigotoviti drugog junca, i metnuæu ga na drva, ali oganj neæu podmetati. |
24. | Tada prizovite ime svojih bogova, a ja æu prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odazove ognjem onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reèe: Dobro reèe. |
25. | Potom reèe Ilija prorocima Valovim: Izaberite sebi jednog junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmeæite. |
26. | I uzeše junca, kog im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreæi: Vale, usliši nas! Ali nikakvog glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji naèiniše. |
27. | A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreæi: Vièite veæma; jer je on bog! Valja da se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi. |
28. | A oni stadoše vikati glasno, i parati se nožima i šilima po svom obièaju, dokle ih krv ne obli. |
29. | A kad dodje podne, stadoše prorokovati dokle dodje vreme da se prinese dar, ali nikakvog glasa ni koga da odgovori, ni koga da èuje. |
30. | Tada reèe Ilija svemu narodu: Pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji beše razvaljen. |
31. | I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kome dodje reè Gospodnja govoreæi: Izrailj æe ti biti ime. |
32. | I naèini od tog kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posejati dve mere žita. |
33. | I namesti drva, i junca iseèenog na komade metnu na drva. |
34. | I reèe: Napunite èetiri vedra vode, i izlijte na žrtvu i na drva. Pa opet reèe: Uèinite još jednom. I uèiniše još jednom. Pa opet reèe: Uèinite i treæom. I uèiniše treæom, |
35. | Te voda poteèe oko oltara, i napuni se opkop vode. |
36. | A kad bi vreme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reèe: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si Ti Bog u Izrailju i ja da sam Tvoj sluga, i da sam po Tvojoj reèi uèinio sve ovo. |
37. | Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si Ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova. |
38. | Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi. |
39. | A narod kad to vide sav popada nièice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog. |
40. | Tada im reèe Ilija: Pohvatajte te proroke Valove da ni jedan ne uteèe. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih onde. |
41. | I reèe Ilija Ahavu: Idi, jedi i pij, jer dolazi veliki dažd. |
42. | I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje medju koljena svoja. |
43. | A momku svom reèe: Idi, pogledaj put mora. A on otišavši pogleda, pa reèe: Nema ništa. I reèe mu: Idi opet sedam puta. |
44. | A kad bi sedmi put, reèe: Eno, mali oblak kao dlan èoveèiji diže se od mora. Tada reèe: Idi, reci Ahavu: Preži i idi, da te ne uhvati dažd. |
45. | U tom se zamraèi nebo od oblaka i vetra, i udari veliki dažd. A Ahav sedavši na kola otide u Jezrael. |
46. | A ruka Gospodnja dodje nad Iliju, i on opasavši se otrèa pred Ahavom dokle dodje u Jezrael. |
← 1Kings (18/22) → |