← 1Chronicles (17/29) → |
1. | A kad David sedjaše kod kuæe svoje, reèe David Natanu proroku: Gle, ja stojim u kuæi od kedrovog drveta, a kovèeg zaveta Gospodnjeg pod zavesima. |
2. | A Natan reèe Davidu: Šta ti je god u srcu, èini, jer je Bog s tobom. |
3. | Ali onu noæ dodje reè Božja Natanu govoreæi: |
4. | Idi i reci Davidu sluzi mom: Ovako veli Gospod: Ti mi neæeš sazidati kuæe da u njoj nastavam. |
5. | Kad nisam nastavao u kuæi otkad izvedoh Izrailja do danas, nego sam išao od šatora do šatora i od naslona do naslona, |
6. | Kuda sam god hodio sa svim Izrailjem, jesam li jednu reè rekao kome izmedju sudija Izrailjevih kojima zapovedah da pasu narod moj, i kazao: Zašto mi ne naèinite kuæu od kedra? |
7. | Ovako, dakle, reci sluzi mom Davidu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš vodj narodu mom Izrailju. |
8. | I bejah s tobom kuda si god išao, i istrebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime kao što je ime velikih ljudi na zemlji. |
9. | I odrediæu mesto narodu svom Izrailju, i posadiæu ga, te æe nastavati u svom mestu, i neæe se više pretresati; niti æe im više dosadjivati nepravednici kao pre, |
10. | I od onog dana kada sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da æe ti Gospod sazidati kuæu. |
11. | I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuæu seme tvoje nakon tebe, koje æe biti izmedju sinova tvojih, i utvrdiæu carstvo njegovo. |
12. | Oni æe mi sazidati dom, i utvrdiæu presto njegov doveka. |
13. | Ja æu mu biti Otac, i on æe mi biti sin; a milosti svoje neæu ukloniti od njega kao što sam uklonio od onog koji beše pre tebe. |
14. | Nego æu ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom doveka, i presto æe njegov stajati doveka. |
15. | Po svim ovim reèima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu. |
16. | Tada dodje car David i stade pred Gospodom, i reèe: Ko sam ja, Gospode Bože, i šta je dom moj, te si me doveo dovde? |
17. | I to ti se èini malo, Bože, nego si govorio i za dom sluge svog na dugo vremena, i postarao si se za tu slavu zakonom èoveèijim, Gospode Bože. |
18. | Šta æe još David da Ti govori o èasti sluge Tvog, kad Ti znaš slugu svog? |
19. | Gospode, sluge svog radi i po srcu svom èiniš svu ovu veliku stvar, obznanjujuæi sve ove velike stvari. |
20. | Gospode, nema takvog kakav si Ti, i nema Boga osim Tebe, po svemu sto èusmo svojim ušima. |
21. | Jer koji je narod na zemlji kao Tvoj narod Izrailj? Radi koga je Bog išao da ga iskupi da mu bude narod, i da steèe sebi ime velikim i strašnim delima izgoneæi narode ispred naroda svog, koji si iskupio iz Misira |
22. | Jer si uèinio narod svoj Izrailja svojim narodom doveka; a Ti si im, Gospode, Bog. |
23. | I tako, Gospode, reè koju si obrekao sluzi svom i domu njegovom neka bude tvrda doveka, i uèini kako si rekao. |
24. | Neka bude tvrda, da se velièa ime Tvoje doveka i da se govori: Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev jeste Bog nad Izrailjem, i dom Davida sluge Tvog neka stoji tvrdo pred Tobom. |
25. | Jer si Ti, Bože moj, javio sluzi svom da æeš mu sazidati dom, zato se sluga Tvoj usudi da Ti se pomoli. |
26. | Tako Gospode, Ti si Bog, i obrekao si sluzi svom to dobro. |
27. | Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svog da bude doveka pred Tobom; jer kad Ti, Gospode, blagosloviš, biæe blagosloven doveka. |
← 1Chronicles (17/29) → |