←  Romans (15/16)  →
1. Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.
2. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.
3. Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
4. Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.
5. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu
6. te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
7. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.
8. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima,
9. a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.
10. I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom.
11. I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!
12. Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.
13. A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
14. Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.
15. Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -
16. da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.
17. Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje.
18. /
19. Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo,
20. i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -
21. nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli.
22. Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama.
23. Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama
24. kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama.
25. Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima.
26. Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu.
27. Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti.
28. Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama.
29. A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova.
30. Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,
31. da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima
32. te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem.
33. Bog mira sa svima vama! Amen.
←  Romans (15/16)  →