| ← Psalms (137/150) → |
| 1. | Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; |
| 2. | o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. |
| 3. | I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" |
| 4. | Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! |
| 5. | Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! |
| 6. | Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! |
| 7. | Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" |
| 8. | Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! |
| 9. | Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! |
| ← Psalms (137/150) → |