| ← Proverbs (30/31) → |
| 1. | Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala. |
| 2. | Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg. |
| 3. | Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih! |
| 4. | Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li? |
| 5. | Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. |
| 6. | Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. |
| 7. | Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: |
| 8. | udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; |
| 9. | inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. |
| 10. | Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati. |
| 11. | Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje! |
| 12. | Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran! |
| 13. | Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice! |
| 14. | Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima! |
| 15. | Pijavica ima dvije kćeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: "Dosta!" |
| 16. | Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!" |
| 17. | Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi. |
| 18. | Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem: |
| 19. | put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci. |
| 20. | Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: "Nisam sagriješila." |
| 21. | Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti: |
| 22. | od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti, |
| 23. | od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu. |
| 24. | Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca: |
| 25. | mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu; |
| 26. | jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan; |
| 27. | skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku; |
| 28. | gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače. |
| 29. | Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi: |
| 30. | lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče; |
| 31. | pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom. |
| 32. | Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta. |
| 33. | Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor. |
| ← Proverbs (30/31) → |