←  Proverbs (29/31)  →
1. Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.
2. Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.
3. Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.
4. Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.
5. Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.
6. U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.
7. Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.
8. Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.
9. Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.
10. Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.
11. Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.
12. Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.
13. Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči.
14. Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.
15. Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.
16. Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.
17. Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.
18. Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!
19. Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća.
20. Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.
21. Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan.
22. Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.
23. Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
24. Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
25. Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
26. Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.
27. Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.
←  Proverbs (29/31)  →