←  Proverbs (24/31)  →
1. Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.
2. Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu.
3. Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje,
4. i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
5. Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine.
6. Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.
7. Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!
8. Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli.
9. Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.
10. Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.
11. Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište.
12. Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?
13. Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.
14. Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.
15. Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;
16. jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.
17. Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće,
18. da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.
19. Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,
20. jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.
21. Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.
22. Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova.
23. I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.
24. Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;
25. a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće.
26. U usta ljubi tko odgovara pošteno.
27. Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj.
28. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim?
29. Ne reci: "Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!"
30. Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka,
31. i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena.
32. Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:
33. Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak,
34. i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"
←  Proverbs (24/31)  →