←  Matthew (22/28)  →
1. Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
2. Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
3. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
5. Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
6. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
7. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
8. Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
10. Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
11. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
12. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
13. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
14. Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
15. Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
16. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
17. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
18. Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?
19. Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.
20. On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"
21. Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
22. Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
23. Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
24. Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
25. Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
26. Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27. A nakon svih umrije i žena.
28. Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."
29. Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
30. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
31. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
32. Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"
33. Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
34. A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
35. a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
36. Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?
37. A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38. To je najveća i prva zapovijed.
39. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
41. Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
42. Što mislite o Kristu? Čiji je on sin? Kažu mu: "Davidov."
43. A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
44. Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
45. Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"
46. I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
←  Matthew (22/28)  →