←  Job (33/42)  →

---

1.

Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

2.

Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

3.

Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

4.

TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

5.

Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!

6.

Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

7.

zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.

8.

Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:

9.

'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

10.

Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.

11.

Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'

12.

Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

13.

Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?

14.

Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.

15.

U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,

16.

tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

17.

da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,

18.

da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

19.

Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

20.

kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;

21.

kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,

22.

kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.

23.

Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,

24.

pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

25.

Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'

26.

Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.

27.

Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.

28.

On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'

29.

Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:

30.

da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.

31.

Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.

32.

Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

33.

Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti."

---

←  Job (33/42)  →