| ← Job (3/42) → |
| 1. | Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; |
| 2. | poče svoju besjedu i reče: |
| 3. | O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!' |
| 4. | U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! |
| 5. | Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! |
| 6. | O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! |
| 7. | A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! |
| 8. | Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! |
| 9. | Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! |
| 10. | Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! |
| 11. | Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe? |
| 12. | Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? |
| 13. | U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao |
| 14. | s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, |
| 15. | ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. |
| 16. | Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje. |
| 17. | Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. |
| 18. | Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. |
| 19. | Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. |
| 20. | Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše |
| 21. | koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? |
| 22. | Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. |
| 23. | Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? |
| 24. | Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. |
| 25. | Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. |
| 26. | Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka." |
| ← Job (3/42) → |