| ← Job (2/42) → |
| 1. | Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. |
| 2. | Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. |
| 3. | Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." |
| 4. | A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. |
| 5. | Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" |
| 6. | Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj! |
| 7. | I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. |
| 8. | Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. |
| 9. | Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" |
| 10. | Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. |
| 11. | U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. |
| 12. | A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. |
| 13. | Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol. |
| ← Job (2/42) → |