| ← James (3/5) → |
| 1. | Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. |
| 2. | Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. |
| 3. | Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. |
| 4. | Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. |
| 5. | Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! |
| 6. | I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. |
| 7. | Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, |
| 8. | a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. |
| 9. | Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: |
| 10. | iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! |
| 11. | Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? |
| 12. | Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. |
| 13. | Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. |
| 14. | Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! |
| 15. | Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. |
| 16. | Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. |
| 17. | A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. |
| 18. | Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. |
| ← James (3/5) → |