| ← Hosea (13/14) → |
| 1. | Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. |
| 2. | I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! |
| 3. | Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. |
| 4. | A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. |
| 5. | Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. |
| 6. | Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. |
| 7. | Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; |
| 8. | kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. |
| 9. | Uništit ću te, Izraele, i tko će ti pomoći? |
| 10. | TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!" |
| 11. | U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. |
| 12. | Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. |
| 13. | Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! |
| 14. | Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju! |
| 15. | Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. |
| ← Hosea (13/14) → |