←  Ecclesiastes (7/12)  →
1. Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.
2. Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu!
3. Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno.
4. Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja.
5. Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka.
6. Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost.
7. Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce.
8. Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti.
9. Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.
10. Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
11. Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja.
12. Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.
13. Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio?
14. U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti.
15. Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti.
16. Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?
17. Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?
18. Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.
19. Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika.
20. Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.
21. I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao;
22. a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.
23. Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva.
24. Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe?
25. I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
26. Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.
27. Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.
28. I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne.
29. Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.
←  Ecclesiastes (7/12)  →