←  Acts (5/28)  →
1. Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje
2. pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.
3. Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?
4. Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"
5. Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli.
6. Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.
7. Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo.
8. Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko."
9. A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!"
10. Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.
11. I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.
12. Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.
13. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao.
14. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu
15. tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.
16. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
17. Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska.
18. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.
19. Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče:
20. Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.
21. Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.
22. Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave:
23. Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.
24. Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.
25. Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod."
26. Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
27. Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita:
28. Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.
29. Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!
30. Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.
31. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.
32. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju."
33. Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.
34. Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu
35. pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima.
36. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.
37. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.
38. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će;
39. ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga
40. pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.
41. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
42. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.
←  Acts (5/28)  →