←  1Corinthians (15/16)  →
1. Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,
2. po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
3. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;
4. bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;
5. ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
6. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.
7. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.
8. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
9. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.
10. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.
11. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
12. No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
13. Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
14. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
15. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.
16. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
17. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
18. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.
19. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.
20. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
21. Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
22. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
23. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;
24. potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.
25. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
26. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
27. jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.
28. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.
29. Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?
30. Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?
31. Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!
32. Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.
33. Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."
34. Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.
35. Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?
36. Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.
37. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga.
38. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.
39. Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje.
40. Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.
41. Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.
42. Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;
43. sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;
44. sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.
45. Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.
46. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.
47. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba.
48. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.
49. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
50. A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.
51. Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti.
52. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.
53. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
54. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.
55. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?
56. Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.
57. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
58. Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
←  1Corinthians (15/16)  →