Zechariah (7/14)  

1. Potom èetvrte godine cara Darija dodje reè Gospodnja Zahariji èetvrtog dana devetog meseca, Hasleva,
2. Kad poslaše u dom Božji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda,
3. I da govore sveštenicima, koji behu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i kažu: Hoæemo li plakati petog meseca odvajajuæi se, kako èinismo veæ toliko godina?
4. I dodje mi reè Gospodnja Govoreæi:
5. Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: Kad postiste i tužiste petog i sedmog meseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste?
6. A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami?
7. Nisu li to reèi koje je Gospod proglasio preko predjašnjih proroka, kad Jerusalim beše naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad beše naseljen južni kraj i ravnica?
8. Dodje reè Gospodnja Zahariji govoreæi:
9. Ovako govori Gospod nad vojskama: Sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom.
10. I ne èinite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom.
11. Ali ne hteše slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne èuju.
12. I srcem svojim otvrdnuše kao dijamant da ne èuju zakon i reèi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka predjašnjih; zato dodje velik gnev od Gospoda nad vojskama.
13. Zato kao što On vika, a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama.
14. Nego ih razmetnuh vihorom po svim narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opuste iza njih da niko u nju ne dohodjaše niti se iz nje vraæaše, i obratiše milu zemlju u pustoš.

  Zechariah (7/14)