Psalms (144/150)  

1. Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu,
2. Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i Izbavitelj moj, Štit moj, Onaj u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.
3. Gospode! Šta je èovek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš?
4. Èovek je kao ništa; dani su njegovi kao sen, koji prolazi.
5. Gospode! Savij nebesa svoja, i sidji; dotakni se gora, i zadimiæe se.
6. Sevni munjom, i razagnaj ih; pusti strele svoje, i raspi ih.
7. Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tudjinaca,
8. Kojih usta govore ništavne stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
9. Bože! Pesmu novu pevaæu Ti, u psaltir od deset žica udaraæu Tebi,
10. Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svog izbavljaš od ljutog maèa.
11. Izbavi me i otmi me iz ruke tudjinaca, kojih usta govore ništavne stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
12. Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izradjeni u dvoru;
13. Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na hiljade i na sto hiljada po stanovima našim.
14. Volovi naši neka budu tovni; neka ne budu napadanja, ni bežanja, ni tužnjave po ulicama našim.
15. Blago narodu, u kog je sve ovako! Blago narodu, u kog je Gospod Bog!

  Psalms (144/150)