Psalms (10/150)  

1. Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?
2. S oholosti bezbožnikove muèi se ubogi; hvataju se ubogi prevarom koju izmišljaju bezbožnici.
3. Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.
4. Bezbožnik u obesti svojoj ne mari za Gospoda: "On ne vidi." Nema Boga u mislima njegovim.
5. Svagda su putevi njegovi krivi; za sudove Tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.
6. U srcu svom kaže: Neæu posrnuti; zlo neæe doæi nikad.
7. Usta su mu puna nevaljalih reèi, prevare i uvrede, pod jezikom je njegovim muka i pogibao.
8. Sedi u zasedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.
9. Sedi u potaji kao lav u peæini; sedi u zasedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši ga u mrežu svoju.
10. Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.
11. Kaže u srcu svom: "Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe videti nikad."
12. Ustani Gospode! Digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnih.
13. Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da Ti neæeš videti?
14. Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti Ti si pomoænik.
15. Satri mišicu bezbožnom i zlom, da se traži i ne nadje bezbožnost njegova.
16. Gospod je car svagda, doveka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.
17. Gospode! Ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,
18. Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èoveka sa zemlje.

  Psalms (10/150)