Proverbs (1/31)  

1. Prièe Solomuna sina Davidovog, cara Izrailjevog,
2. Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumeju reèi razumne,
3. Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4. Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5. Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6. Da razume prièe i znaèenje, reèi mudrih ljudi i zagonetke njihove.
7. Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8. Slušaj, sine, nastavu oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9. Jer æe biti venac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10. Sine moj, ako bi te mamili grešnici, ne pristaj;
11. Ako bi rekli: Hodi s nama da vrebamo krv, da zasedamo pravome nizašta;
12. Proždreæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji silaze u jamu;
13. Svakojakog blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plena;
14. Bacaæeš žreb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svima;
15. Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16. Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da prolivaju krv.
17. Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18. A oni vrebaju svoju krv i zasedaju svojoj duši.
19. Takvi su putevi svih lakomih na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20. Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21. U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besede;
22. Ludi, dokle æete ljubiti ludost? I podsmevaèima dokle æe biti mio podsmeh? I bezumni, dokle æe mrzeti na znanje?
23. Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam reèi svoje.
24. Što zvah, ali ne hteste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25. Nego odbaciste svaki savet moj, i karanje moje ne hteste primiti;
26. Zato æu se i ja smejati vašoj nevolji, rugaæu se kad dodje èega se bojite;
27. Kad kao pustoš dodje èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dodje, kad navali na vas nevolja i muka.
28. Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29. Jer mrziše na znanje, i strah Gospodnji ne izabraše;
30. Ne pristaše na moj savet, i preziraše sva karanja moja.
31. Zato æe jesti plod od puteva svojih, i nasitiæe se saveta svojih.
32. Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33. Ali ko me sluša boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

      Proverbs (1/31)