Mark (8/16)  

1. U to vreme, kad beše vrlo mnogo naroda i ne imahu šta jesti, dozva Isus uèenike svoje i reèe im:
2. Žao mi je naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti.
3. I ako ih otpustim gladne kuæama njihovim, oslabiæe na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka.
4. I odgovoriše Mu uèenici Njegovi: Otkuda æemo uzeti hleba ovde u pustinji da ih nahranimo?
5. I zapita ih: Koliko imate hlebova? A oni kazaše: Sedam.
6. I zapovedi narodu da posedaju po zemlji; i uzevši onih sedam hlebova i hvalu davši, prelomi, i dade uèenicima svojim da razdadu; i razdadoše narodu.
7. I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu.
8. I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica.
9. A onih što su jeli beše oko èetiri hiljade. I otpusti ih.
10. I odmah udje u ladju s uèenicima svojim, i dodje u okoline dalmanutske.
11. I izadjoše fariseji, i poèeše se prepirati s Njim, i kušajuæi Ga iskahu od Njega znak s neba.
12. I uzdahnuvši duhom svojim reèe: Zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neæe se dati rodu ovome znak.
13. I ostavivši ih udje opet u ladju, i ode na one strane.
14. I zaboraviše uèenici Njegovi uzeti hleba, i nemahu sa sobom u ladji do jedan hleb.
15. I zapovedaše im govoreæi: Gledajte, èuvajte se kvasca farisejskog i kvasca Irodovog.
16. I mišljahu, jedan drugom govoreæi: To je što hleba nemamo.
17. I razumevši Isus reèe im: Šta mislite što hleba nemate? Zar još ne oseæate, niti razumete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
18. Oèi imate i ne vidite? Uši imate i ne èujete? I ne pamtite li
19. Kad ja pet hlebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punih komada nakupiste? Rekoše Mu: Dvanaest.
20. A sad sedam na èetiri hiljade, koliko punih kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: Sedam.
21. I reèe im: Kako ne razumete?
22. I dodje u Vitsaidu; i dovedoše k Njemu slepoga, i moljahu Ga da ga se dotakne.
23. I uzevši za ruku slepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li šta.
24. I pogledavši reèe: Vidim ljude gde idu kao drva.
25. I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da progleda: i isceli se, i vide sve lepo.
26. I posla ga kuæi njegovoj govoreæi: Ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
27. I izadje Isus i uèenici Njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: Ko govore ljudi da sam ja?
28. A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: Koji od proroka.
29. A On im reèe: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe Mu: Ti si Hristos.
30. I zapreti im da nikome ne kazuju za Njega.
31. I poèe ih uèiti da Sinu èoveèjem valja mnogo postradati, i da æe Ga okriviti starešine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe Ga ubiti, i treæi dan da æe ustati.
32. I govoraše o tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uze Ga i poèe Ga odvraæati.
33. A On obrnuvši se i pogledavši na uèenike svoje zapreti Petru govoreæi: Idi od mene sotono; jer ti ne misliš šta je Božje nego šta je ljudsko.
34. I dozvavši narod s uèenicima svojim reèe im: Ko hoæe za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
35. Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevandjelja onaj æe je saèuvati.
36. Jer kakva je korist èoveku ako zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?
37. Ili kakav æe otkup dati èovek za dušu svoju?
38. Jer ko se postidi mene i mojih reèi u rodu ovom preljubotvornom i grešnom, i Sin æe se èoveèji postideti njega kad dodje u slavi Oca svog s andjelima svetima.

  Mark (8/16)